Dragutin Antun Parčić

Izvor: Wikipedija

Dragutin Antun Parčić (Vrbnik na Krku, 26. svibnja 1832. – Rim, 25. prosinca 1902.), bio je hrvatski filolog, glagoljaš i fotograf.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Antun Parčić rođen je u Vrbniku na Krku, 1832. godine. Rodio se u obitelji Josipa i i Marije (rođ. Petriš). Pučku školu polazio je i završio u rodnome Vrbniku, a njemačko-talijansku školu, višu pučku školu, polazio je i završio u Krku. Nakon završetka više pučke škole boravio je dvije godine u Glavotoku kod rođaka o. Rimoslava koji ga je spremao za daljnje školovanje učeći ga latinski i talijanski jezik, te ga upoznavao s glagoljicom. Prije polaska na školovanje u Zadar, 1843. godine, obukao je redovničko odijelo i dobio redovničko ime Dragutin. U Zadru je sve do 1854. godine živio je u Samostanu sv. Mihovila u Klaićevoj ulici 19, koje tada bilo snažno glagoljaško središte.[1] Javnu talijansku gimnaziju polazio je i završio u Zadru od 1843. do 1851. godine. Godine 1851. upisao je studij bogoslovije na središnjem nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu Zmajević u Zadru.[2] Dana 22. listopada 1854. godine u Glavotoku položio je svoje redovničke zavjete u ruke o. Serafina Šarca. Bio je profesor za hrvatski jezik i matematiku u Zadru na zadarskoj realci od 1857. do 1858. godine. Bio je i kanonik Hrvatskog zavoda Sv. Jeronima u Rimu od 1876. godine do smrti.[3]

Sastavio je Mali talijansko-hrvatski riečnik (1851.), dva dvojezična rječnika, hrvatsko-talijanski Riečnik ilirsko-talianski (polag najnovijih izvorah) (1858.) i talijansko-hrvatski rječnik Vocabolario italiano-slavo (illirico) - Rječnik talijansko-slovinski (hrvatski) (1868.), te napisao gramatiku hrvatskog jezika na talijanskom Grammatica della lingua slava (Illirica) (1873.).[4] Priredio je novo izdanje hrvatsko-glagoljskog Misala (1893.) i hrvatski obrednik Rimski ritual (1893.), te početnicu za čitanje glagoljskih slova s osnovama staroslavenske gramatike autora Ivana Broza Mali azbukvar za pravilno i jednolično čitanje glagoljice u novih crkvenih knjigah po hrvatskoj recenziji[5] (1894.).

Parčić je bio svestran, bavio se kartografijom, tiskarstvom, slikarstvom, pjesništvom, prevođenjem, prirodoslovljem, botanikom, astronomijom i fotografijom. Manje je poznato da je Parčić pionir fotografije u Hrvatskoj i autor jedne od najstarijih fotografija Sunca na svijetu. Riječ je o triptihu pomrčine Sunca snimljenom u tehnici dagerotipiji na staru godinu 1861. godine u Zadru.

Umro je u Rimu 1902. godine. Pokopan je na rimskome groblju.[2]

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Mali taliansko-hrvatski riečnik, Rijeka, 1851.
  • Riečnik ilirsko-talianski (polag najnovijih izvorah), Petar Abelić Knjigar-Izdavatelj, Zadar, 1858.
    • 2. izd. Rječnik slovinsko - talijanski - Vocabolario slavo-italiano, Braća Battara Tiskari-Izdavatelji, Zadar, 1874.
    • 3. izd. Rječnik hrvatsko-talijanski - Vocabolario croato-italiano, Treće popravljeno i pomnoženo izdanje, Tisak i naklada "Narodnoga lista", Zadar, 1901. (Vocabolario croato-italiano, Libreria internazionale E. de Schönfeld, Zara, 1921.; ↓1 pretisak Artresor studio, Zagreb, 1995.)
  • Vocabolario italiano-slavo (illirico) - Rječnik talijansko-slovinski (hrvatski), Fratelli Battara-Librai-Editori, Zara, 1868.
    • 2. izd. Vocabolario italiano-slavo (croato) - Rječnik talijansko-slovinski (hrvatski), Tipografia Dell' Editore U. Luster, Segna, 1887.
    • 3. izd. Vocabolario italiano-slavo (croato) - Rječnik talijansko-slovinski (hrvatski), Tipografia Dell' Editore Hreljanović, Segna, 1908.
  • Grammatica della lingua slava (ilirica), Spiridione Artale, Zara, 1873. (2. izd. 1878.; francuski prijevod: Grammaire de la langue serbo-croate par A. Parčić, traduction a l´usage des franc̦ais contenant des ameliorations suggérees par l´auteue, avec une introduction par le docteur J.B. Feuvrier, ↓2 F. Vieweg, Pariz, 1877., 2. izd. Grammaire de la langue serbo-croate, traduite avec de nombreuses modifications de la grammaire slave de Parcic par le Dr. Feuvrier, E. Leroux, Pariz, 1904.)
  • Dragutin Antun Parčić, Marcel Kušar, Izabrani radovi i pisma, priredile Silvana Vranić i Lada Badurina, Biblioteka Stoljeća hrvatske književnosti, knj. 135, Matica hrvatska, Zagreb, 2017.

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. ↑1 "Neizmijenj. otisak teksta iz 1901."[6]
  2. ↑2 "Feuvrierova adaptacija Parčićeve slovnice ima izmijenjen naslov: pod utjecajem Budmanijeve gramatike upotrijebljen je naziv srpsko-hrvatski za jezik Hrvata, a ispušten je termin illirica- sastavni dio naslovnica Budmanijeve i Parčićeve gramatike“ (Gostl 1998: 98)"[7]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Tatjana Krena i Branko Hanžek, Fra Dragutin Antun Parčić i prve hrvatske astrofotografije, Prirodoslovlje: časopis Odjela za prirodoslovlje i matematiku Matice hrvatske, 11(1) IV, 2011., ISSN 1333-6347, str. 70., pristupljeno 20. listopada 2021.
  2. ↑ a b Mirna Lipovac i Darko Žubrinić, Dragutin Antun Parčić 1832.-1902., croatianhistory.net, pristupljeno 20. listopada 2021.
  3. ↑ Tatjana Krena i Branko Hanžek, Fra Dragutin Antun Parčić i prve hrvatske astrofotografije, Prirodoslovlje: časopis Odjela za prirodoslovlje i matematiku Matice hrvatske, 11(1) IV, 2011., ISSN 1333-6347, str. 67., pristupljeno 20. listopada 2021.
  4. ↑ Dvojezični rječnici Dragutina Antuna Parčića, ihjj.hr, pristupljeno 20. listopada 2021.
  5. ↑ Stjepan Damjanović, Broz's Competency of Slavic and Croatian Linguistic Heritage, fluminensia.ffri.hr, pristupljeno 20. listopada 2021. (engl.)/(hrv.)
  6. ↑ Vocabolario croato-italiano / Carlo A. Parčić, katalog.gkr.hr, pristupljeno 20. listopada 2021.
  7. ↑ Martina Jandri, Leksikograf Dragutin Antun Parčić: završni rad, mentor: dr. sc. Borana Morić-Mohorovičić, Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Preddiplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti, Rijeka, 2017., podrubnica 14 na str. 5., pristupljeno 20. listopada 2021.
  • Mihovil Bolonić, O životu i radu Dragutina A. Parčića // Bogoslovska smotra, sv. 42, br. 4, 1972., str. 417-438., (Hrčak)
  • Marina Tabaček, Dragutin Antun Parčić kao leksikograf: diplomski rad, prof.dr.sc. Ljiljana Kolenić, Sveučilište J. J. Strossmayera, Filozofski fakultet, Diplomski studij Hrvatskoga jezika i književnosti, Osijek, 2012.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

  • Vocabolario croato-italiano, Libreria internazionale E. de Schonfeld, Zara, 1921. (hrv.)/(tal.)
  • Antun Josip Soldo, Antun Dragutin Parčić i njegov glagoljski misal // Slovo: časopis Staroslavenskoga instituta u Zagrebu, br. 39-40, 1990., str. 167-186., (Hrčak)
  • Marija Turk, Hrvatski prijevodni ekvivalenti stručnog nazivlja u Parčićevim rječnicima // Fluminensia : časopis za filološka istraživanja, sv. 18, br. 1, 2006., str. 41-51., (Hrčak)
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Dragutin_Antun_Parčić&oldid=6091489"