Engleski punokrvnjak

Engleski punokrvnjak (eng. Thoroughbred) pasmina je konja najbolje poznata po upotrebi u konjskim trkama. To su konji, koji su poznati po svojoj agilnosti, brzini i duhu.

Engleski punokrvnjak, kako je danas poznat, razvijen je u Engleskoj tijekom 17. i 18. stoljeća, kada su autohtone kobile križane s uvezenim orijentalnim pastusima arapskog, barbskog i turkomanskog porijekla. Za sve suvremene engleske punokrvnjake, mogu se pratiti njihovi pedigreji do tri pastuha koji su prvobitno uvezeni u Englesku u 17. i 18. stoljeću, kao i do većeg broja osnivačkih kobila uglavnom engleskog uzgoja.^[1]^[2] Tijekom 18. i 19. stoljeća pasmina se proširila diljem svijeta. Oni su uvezeni u Sjevernu Ameriku počevši od 1730. godine, te u Australiju, Europu, Japan i Južnu Ameriku tijekom 19. stoljeća. Milijuni čistokrvnih konja postoje i danas, a oko 100,000 ždrebadi registrira se svake godine diljem svijeta.

Engleski punokrvnjaci uglavnom se koriste za trke, ali se također uzgajaju i za druge jahačke discipline, kao što su šou skakanje, kombinirani trening, dresura, polo i lov na lisice. Također se često križaju, kako bi se dobile nove pasmine ili poboljšale postojeće. Imali su utjecaja u nastanku kvartalnih, standardnih, anglo-arapskih i raznih toplokrvnih rasa.

Engleski punokrvnjak izlaže se maksimalnom naporu, što rezultira visokom stopom nesreće i zdravstvenih problema, kao što je krvarenje iz pluća. Ostali zdravstveni problemi obuhvaćaju nisku plodnost, abnormalno mala srca i mali odnos mase kopita i tijela. Postoji nekoliko teorija o razlozima rasprostranjenosti nesreće i zdravstvenih problema kod čistokrvnih konja, a istraživanja su u tijeku.

Izvori[uredi | uredi kôd]

↑ Milner, Mordaunt (1990). The Godolphin Arabian: The Story of the Matchem Line. London: J. A. Allen. ISBN 0-85131-476-7.
↑ Wall, John F. (1949). Famous Running Horses: Their Forebears and Descendants (Reprint edition from Kessinger Publishing (2007) ed.). Washington, DC: Infantry Journal Press. ISBN 1-4325-9386-2.