Filip II., kralj Francuske

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Dinastija Capet
(originalni ogranak)
Hugo Capet
Djeca
   Robert II.
Robert II.
Djeca
   Henrik I.
   Robert I. Burgundski
Henrik I.
Djeca
   Filip I.
   Hugo I., grof Vermandoisa
Filip I.
Djeca
   Luj VI.
Luj VI.
Djeca'
   Luj VII.
   Robert I., grof Dreuksa
Luj VII.
Djeca
   Marija Capet
   Aliks
   Margarita
   Alis, grofica Veksina
    Filip II.
   Agnez, od Francuske
Filip II. August
Djeca
   Luj VIII.
Luj VIII.
Djeca
   Luj IX.
   Robert I., grof Artoisa
   Alfons, grof Toulouse
   sveta Izabela Francuska
   Karlo I., kralj Sicilije i Napulja
Luj IX.
Djeca
   Filip III.
   Robert, grof Clermonta
   Agnez, od Francuske
Filip III.
Djeca
   Filip IV.
   Karlo III., grof od Valoisa
   Luj, grof Evreuksa
   Margarita od Francuske
Filip IV. Lijepi
Djeca
   Luj X.
   Filip V.
   Izabela Francuska
   Karlo IV.
Luj X.
Djeca
   Ivana II. Navarska
   Ivan I.
Ivan I.
Filip V.
Karlo IV.
Filip II., kralj Francuske

Filip II. August (Paris, 21. kolovoza 1165. - Mantes-la-Jolie, 14. srpnja 1223.), francuski kralj od 1180. - 1223. godine.

U trenutku smrti oca Luja VII. čija dvogodišnja agonija napokon završava 18. rujna 1180. godine Filip II. ima samo 15 godina i vrlo jasne ideje o upravljanju državom. Njegova cjelokupna 43-godišnja vladavina potiče na dvije dogme:

1. Ja sam kralj, a nitko nije iznad kralja.

2. Engleska koja u posjedu ima pola Francuske je naš smrtni neprijatelj s kojim nikad ne može biti mira.

Služeći se samo s te dvije dogme Filip postaje najmoćniji europski vladar. Što su ispravno mislili njegovi kraljevski suvremenici o njemu nije za javni medij. Njegova djela će dovoljno o tome reći.

U svom prvom ratu s doživotnim neprijateljem Henrikom II., kraljem Engleske, Filip ostvaruje pobjedu prisiljavajući protivnika na potpisivanje ponižavajućeg mira 1189. godine. Samo dva dana nakon toga potpisivanja slomljeni, poraženi kralj umire od srčanog udara. 1191. godine zajedno s Rikardom Lavljeg Srca, novim engleskim kraljem, on kreće na križarski pohod. Ta ekspedicija završava tako da se Filip II. brzo vraća kući i objavljuje rat Engleskoj dok je suparnički kralj još uvijek u Svetoj Zemlji. Takve situacije su se cijelom njegovom vladavinom ponavljale. Izdajnički bi napao Englesku, oteo teritorij, a onda predložio mir na novo postavljenoj granici.

Kao i većina prethodnika iz dinastije Capet našao se u sukobu s crkvom zbog svojih rastava i novih vjenčanja.


Ostavština[uredi VE | uredi]

S svojom agresivno-prevarantskom politikom teritorij Engleske u Francuskoj je Filip II. smanjio s gotovo 50 na samo 10 posto ostavivši 14. srpnja 1223. godine svom sinu Luju VIII. zemlju sa sigurnom budućnošću. Bez obzira na način ostvarivanja svojih zamisli Filip II. je bio kralj koji je veoma zadužio buduće francuske generacije i bez koga ove zemlje danas možda ne bi niti bilo. U vojnom pogledu kao vrhovni vojni zapovjednik ovaj kralj je postigao uspjeh koji niti jedan drugi francuski državnik nije uspio. Francuska vojska je 1216. godine umarširala pobjednički u London.

Poveznice[uredi VE | uredi]