Filipinski orao

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Filipinski orao
Filipinski orao
Filipinski orao
Status zaštite

Status zaštite: kritično ugroženi
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Aves
Red: Accipitriformes
Porodica: Accipitridae
Vieillot, 1816.
Rod: Pithecophaga
Vrsta: P. jefferyi
Dvojno ime
Pithecophaga jefferyi
(Ogilvie-Grant, 1897.)
Raspon
Rasprostranjenost filipinskog orla

Rasprostranjenost filipinskog orla

Filipinski orao (lat. Pithecophaga jefferyi) orao iz porodice Accipitridae. Endemska je vrsta u šumama na Filipinima.

Perje je smeđe i bijele boje. Ima dužinu od 86-102 cm i težinu od 4,7 do 8 kilograma. U predjelu glave ima dugačka pera, koja čine čubu. Smatra se najvećim od živućih orlova po dužini. Postoje teži orlovi od njega. Najlakše ga je prepoznati po divnim krilima i izrazito velikom kljunu.

Hrani se preko dana letećim majmunima, zmijama, vjevericama i manjim majmunima.

Ilustracija filipinskog orla

Među najrjeđim je pticama na svijetu. Proglašen je filipinskom nacionalnom pticom 1995. godine.[1] Nalazi se na kovanici filipinskog peza. Kritično je ugrožen, uglavnom zbog velikog gubitka staništa zbog krčenja šuma i krivolova. Ubijanje filipinskoga orla kažnjivo je po zakonu. Kazna je 12 godina zatvora.[2]

Prvi Europljanin, koji je otkrio filipinskog orla bio je engleski istraživač i prirodoslovac John Whitehead 1896. Njegov sluga Juan, ulovio je prvi primjerak nekoliko tjedana kasnije.[3] Vrstu je opisao William Robert Ogilvie-Grant u Londonu u 1896. godine. Njemu je poslana koža filipinskog orla, koji je izložio u lokalnom restoranu.

Prije se zvao "orao koji jede majmune", ali budući da jede i druge životinje te budući da, postoje i drugi orlovi, koji jedu majmune, dobio je postojeće ime filipinski orao 1978. Ova vrsta nema podvrste.[4]

Također se zove i "veliki filipinski orao" te ima brojne lokalne nazive, uključujući: agila ("orao"), haribon, haring ibon ("ptica kralj") i banog ("zmaj").[5]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Kennedy, R. S., P. C. Gonzales, E. C. Dickinson, H. C. Miranda, Jr., and T. H. Fisher (2000). A Guide to the Birds of the Philippines. Oxford University Press, New York. ISBN 0-19-854669-6
  2. http://afp.google.com/article/ALeqM5hmMr60RIPEBrwEzz1o1iP8QnMt5w Preuzeto 4. veljače 2013.
  3. Rare Birds Yearbook 2009. England: MagDig Media Lmtd. 2008. str. 126–127. ISBN 978-0-9552607-5-9.
  4. Clements, James F (2007). The Clements Checklist of Birds of the World Sixth Edition. Ithaca, NY: Comstock Publishing Associates. str. 47. ISBN 978-0-8014-4501-9.
  5. Almario, Ani Rosa S. (2007). 101 Filipino Icons. Adarna House Publishing Inc. str. 112. ISBN 971-508-302-1.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Ostali projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Filipinski orao
Wikispecies-logo.svg Wikivrste imaju podatke o: Filipinski orao