Giovanni Bellini
Giovanni Bellini, zvan i Giambellino (Venecija, oko 1431. – Venecija, 29. rujna 1516.), bio je talijanski slikar renesanse; sin i učenik slikara Jacopa Bellinija i brat slikara Gentilea Bellinija.
Biografija i djela [uredi]
Giovanni je bio vodeći slikar venecijanskog slikarstva quattrocenta. U početku je bio pod jakim utjecajem svog šurjaka Andree Mantegne. Slikao je pretežno oltarne slike s likovima „Majke Božje i Djeteta”, svetaca i anđela svirača, tzv. „Sveti razgovor” (kao Madonna di San Giobbe) i motive Pietà.
Ujedno i vrstan slikar portreta i alegorija („Mletački dužd Leonardo Loredan”; „Kršćanska alegorija” i dr.). Stvorio je idealizirani tip Madone (Madonna degli alberetti) koji se u različitim inačicama održavao u venecijanskom slikarstvu.
Uporabom uljenih boja, koje u to doba sve više zamjenjuju temperu, obogaćuje koloristički izraz.
Utjecao je na razvoj umjetnika kao što su: Giorgione, Tizian, Palma Stariji i dr. U Strossmayerovoj galeriji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) nalazi se njegovo djelo Sveti Augustin i Sveti Benedikt koji odskaču od tipiziranih prikaza svetaca toga vremena.
Galerija odabranih djela [uredi]
-
Predstavljanje u hramu, 1459., tempera na dasci, Galerija Querini Stampalia, Venecija. -
Pietà, 1460., ulje na platnu, 86 × 107 cm, Pinakoteka u Breri, Mailand. -
Majka Božja s Djetetom, 1480., ulje na platnu, 65 × 48 cm, Glasgow. -
Sv. Franjo u ekstazi, oko 1500., Galerija Akademije, Venecija. -
Pietà, oko 1500., ulje na platnu, 65 × 87 cm, Galerija Akademije, Venecija. -
Gozba bogova, 1514.-1529., ulje na platnu, Nacionalna galerija umjetnosti, Washington.