Giovanni Bellini
Giovanni Bellini, zvan i Giambellino (Venecija, oko 1431. – Venecija, 29. rujna 1516.), bio je talijanski slikar renesanse; sin i učenik slikara Jacopa Bellinija i brat slikara Gentilea Bellinija.
[uredi] Biografija i djela
Giovanni je bio vodeći slikar venecijanskog slikarstva quattrocenta. U početku je bio pod jakim utjecajem svog šurjaka Andree Mantegne. Slikao je pretežno oltarne slike s likovima Majke Božje i Djeteta, svetaca i anđela svirača, tzv. Sveti razgovor (kao Madonna di San Giobbe) i motive Pietà.
Ujedno i vrstan slikar portreta i alegorija (Mletački dužd Leonardo Loredan; Kršćanska alegorija i dr.). Stvorio je idealizirani tip Madone (Madonna degli alberetti) koji se u različitim inačicama održavao u venecijanskom slikarstvu.
Uporabom uljenih boja, koje u to doba sve više zamjenjuju temperu, obogaćuje koloristički izraz.
Utjecao je na razvoj umjetnika kao što su: Giorgione, Tizian, Palma Stariji i dr. U Strossmayerovoj galeriji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) nalazi se njegovo djelo Sveti Augustin i Sveti Benedikt koji odskaču od tipiziranih prikaza svetaca toga vremena.
[uredi] Galerija odabranih djela
-
Predstavljanje u hramu, 1459., tempera na dasci, Galerija Querini Stampalia, Venecija.
-
Pietà, 1460., ulje na platnu, 86 × 107 cm, Pinakoteka u Breri, Mailand.
-
Majka Božja s Djetetom, 1480., ulje na platnu, 65 × 48 cm, Glasgow.
-
Sv. Franjo u ekstazi, oko 1500., Galerija Akademije, Venecija.
-
Pietà, oko 1500., ulje na platnu, 65 × 87 cm, Galerija Akademije, Venecija.
-
Gozba bogova, 1514.-1529., ulje na platnu, Nacionalna galerija umjetnosti, Washington.