Gorefest

Izvor: Wikipedija
Gorefest 2007. godine.
Osnivanje1989.
MjestoGoes, Nizozemska
Žanr/ovideath metal, death 'n' roll
Djelatno razdoblje1989. – 1998., 2004. – 2009.
Producentska kućaNuclear Blast
Bivši članovi (članice)
Jan-Chris de Koeijer
Boudewijn Bonebakker
Frank Harthoorn
Ed Warby
Alex van Schaik
Marc Hoogendoorn
Rene Merkelbach

Gorefest je bio nizozemski death metal-sastav iz Goesa u Zelandu.[1] Osnovali su ga 1989. Jan-Chris de Koeijer, Frank Harthoorn, Alex van Schaik i Marc Hoogendoorn.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rani dana (1989. – 1994.)[uredi | uredi kôd]

Dva mjeseca nakon osnutka, Gorefest je snimio svoj prvi demoalbum. Nizozemska nezavisna diskografska kuća Foundation 2000 potpisala je s njima jedan album. Prije nego su snimili Mindloss, objavili su još jedan demoalbum 1990., koji je dobio pozitivne recenzije. Kao predgrupa Carcassa putovali su kroz Belgiju i Nizozemsku. Album Mindloss iz 1991. producirao je Colin Richardson.

Prije turneja s Revenantom iz New Jerseya, gitarista Alexa van Schaika zamijenio je Boudewijn Vincent Bonebakker. Nezadovoljan s Foundation 2000, Gorefest je 1992. potpisao ugovor s Nuclear Blastom.[2] Hoogendoorn je dao otkaz zbog incidenata tijekom turneje Mindloss, a bubnjar Ed Warby (koji je došao iz power metal-sastava Elegy) preuzeo je njegovo mjesto dva tjedna prije snimanja albuma False koji je također producirao Colin Richardson. Album se relativno dobro prodavao u Nizozemskoj i Njemačkoj za sastav tog žanra. U nadolazećim mjesecima završili su europsku turneju sa sastavima Deicide i Atrocity, svirajući u Njemačkoj, Švedskoj, Španjolskoj, Češkoj, Slovačkoj i Engleskoj. Godine 1993. Gorefest je nastupio na Dynamo Open Airu u Eindhovenu. The Eindhoven Insanity objavljen je ubrzo nakon toga, s ovom izvedbom.[2] Također su 1993. bili na turneji po Sjevernoj Americi kao predgrupa death metal-sastava Death. Njihova turneja Insanity Tour završila je nastupom u Mexico Cityju.

Erase je snimljen 1994.[2] Producirao ga je Pete Coleman.

Promjena stila i kasniji razlaz (1994. – 1998.)[uredi | uredi kôd]

Na EP-u Fear i singlu "Freedom", Gorefest je novim pjesmama pokazao da želi drastično nastaviti mijenjati svoj glazbeni stil kao što je to učinio na albumu Erase (De Koeijer je u nekim intervjuima izjavio da je čak razmišljao o uzimanju satova pjevanja). To će biti potvrđeno 1996. s albumom pod utjecajem rocka Soul Survivor – potpunim odmakom od korijena, čak pokazujući tragove popa – i vrlo sličnim albumom Chapter 13 iz 1998.

Povratak i konačni raspad (2004. – 2009.)[uredi | uredi kôd]

Gorefest se reformirao 2004. i svirao je na raznim ljetnim festivalima 2005. Sastav je izdao album La Muerte. Sami su producirali album, a miks je vodio Tue Madsen iz studija Antfarm.

Godine 2006. De Koeyer se pojavio na Epicinom koncertu u Paradisu u Amsterdamu kao gostujući gunđač na pjesmi "Consign to Oblivion" (A New Age Dawns #3).

Sljedeći album, Rise to Ruin, objavljen je u kolovozu 2007. Američko izdanje licencirao je Candlelight Records.

Dana 15. lipnja 2009. sastav je objavio da se ponovno razilazi, navodeći da smatraju da su s sastavom otišli najdalje što su mogli.[3]

Osoblje[uredi | uredi kôd]

Posljednja postava
Bivši članovi
Koncertni članovi

Diskografija[uredi | uredi kôd]

Studijski albumi
EP-ovi
Demoalbumi
Split albumi
  • Where Is Your God Now...? (1990.)
  • Nuclear Blast Promo EP II (1993.)
  • Black Winter Day / Fear (1995.)
  • Love Nation Sugarhead / Freedom (1996.)
Kompilacije
  • The Ultimate Collection Part 1 - Mindloss & Demos (2005.)
  • The Ultimate Collection Part 2 - False & Erase + Bonus (2005.)
  • The Ultimate Collection Part 3 - Soul Survivor & Chapter 13 + Bonus (2005.)
  • To Hell and Back: A Goreography (2005.)
  • The Demos (2012.)
Koncertni albumi

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Enecyclopaedia. Gorefest na Metal-Archives.com. 16. travnja 2024. Pristupljeno 16. travnja 2024.
  2. a b c Colin Larkin, ur. 1995. The Guinness Who's Who of Heavy Metal Second izdanje. Guinness Publishing. str. 151. ISBN 0-85112-656-1
  3. Gorefest calls it quits...again. Roadrunnerrecords.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. lipnja 2009. Pristupljeno 7. studenoga 2011.