Hammond

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hammond Organ Company
Hammond b3 con leslie 122.jpg
Vrsta Dioničko društvo
Osnovana 1935.
Osnivač(i) Laurens Hammond
Sjedište Sjedinjene Američke Države
Ključne osobe Laurens Hammond
Djelatnost(i) glazba
Proizvodi Hammond orgulje (razni modeli)
Web stranica www.hammondsuzuki.com
Hammond L-100

Hammond orgulje su elektromehanički glazbeni instrument, izum američkog inžinjera i izumitelja Laurensa Hammonda iz 1934. godine, koji je proizvodila Hammond Organ Company.

Ispočetka su Hammond orgulje prodavane crkvama kao jeftina zamjena za mehaničke orgulje koje su proizvodile zvuk tjerajući zrak iz mijeha u svirale. Hammondove orgulje postale su osobito popularan instrument 1960-ih i 1970-ih, kad su postale gotovo standardno glazbalo tadašnjih brojnih jazz, blues, Rock and roll i gospel sastava.

Izvorne hammondove orgulje koristile su zračne valove proizvedene mehaničkom izmjenom svirala (pisaka) koje su se kružno vrtila iznad elektro magnetnih pojačivača (pickupa). Svirale su se izmjenjivale pritiskom na dirke dviju klavijatura. Bilo je puno modela hammond orgulja, najpopularniji i najpoznatiji je pak bio Hammond B-3 (u Europi C-3), kojeg su 1960-ih i 1970-ih koristili brojni progresivni rock i blues sastavi.

Ovaj tip elektromehaničkih orgulja prestao se proizvoditi sredinom 1970-ih, ali i danas ih ima na tisuće u upotrebi.

Od 1980-ih i 1990-ih, glazbenici su stali upotrebljavati elektroničke, pa potom digitalne uređaje koji su vješto oponašali zvuk hammond orgulja, kako su usput nove orgulje bile kudikamo lakše za prijevoz tako su stare mehaničke odpadale sa pozornica. 2000-ih su nove digitalne tehnologije dovele do toga da takav tip elektronskih digitalnih orgulja sa velikom bazom pohranjenih zvukova (sampling) ima daleko bolji zvuk ( i veći raspon) od orginalnih instrumenata.

Povijest tvrtke[uredi VE | uredi]

Američki inžinjer i izumitelj Laurens Hammond prijavio je svoj izum Hammond orgulje - američkom patentnom zavodu pod brojem U.S. Patent 1,956,350[1] kao novi tip električnog glazbala koji može u potpunosti zamijeniti velike mehaničke orgulje na mijehove pružajući vrlo sličan tip zvuka. Laurens je na ideju došao gledajući razvoj električnih satova, i zvukova koji su se počeli upotrebljavati da se dobije dojam mehaničkog sata.

Izum je bio predstavljen javnosti u travnju 1935. godine, a prvi primjer glazbala Model A, bio je na raspolaganju u lipnju te iste godine. Na Hammond orguljama prvi je zasvirao popularne melodije Milt Herth, ubrzo nakon promocije ovog novog instrumenta.[2][3] 1930-ih i 1940-ih Hammond orgulje su se osobito upotrebljavale u kojekakvim radijskim emisijama, za dobijanje raznih zvučnih efekata.

Hammondove orgulje, ubrzo su postale omiljeno glazbalo vojnih kapela Američke vojske, osobito za i nakon drugog svjetskog rata. Početna namjera tvrtke Hammond bila je da njihovo glazbalo postane prihvatljiva zamjena za klasične orgulje na mjehove, potom zamjena za glasovire i pianine u malograđanskim domovima, kao i glazbalo za produkciju radio glazbe.Od 1950-ih neki jazz glazbenici poput Jimmy Smith počeli su koristiti potpuno nove i neobične zvukovne mogućnosti hammond orgulja. 1960-ih su hammond orgulje postale vrlo popularne među britanskim pop sastavima, osobito nakon pojave piratske radiostanice Radio 390, koja je obožavala zvuk hammond orgulja.Popularizaciji hammond orgulja osobito su doprinjeli rock glazbenici iz 1960-ih i 1970-ih poput; Gregg Allmana, Steve Winwooda, Keith Emersona, Jon Lorda i Rick Wakemana.

Danas je tvrtka Hammond postala je vlasništvo japanske Suzuki Company. Hammond-Suzuki proizvodi digitalne orgulje koje zvuče poput onih na zračne mijehove.

Svirale kruže ispod elektomagnetnih pojačivača - pickupa

Zvučnici[uredi VE | uredi]

Iako je Hammond projektirao vlastiti sustav zvučničkih kutija za svoje orgulje, mnogi glazbenici koristili su Hammond orgulje preko kružnog zvučničkog sustava koji je kasnije postao poznat kao Zvučnici Leslie, po svom izumitelju Donaldu J. Leslieu (1913.-2004.).

Poznati korisnici hammond orgulja[uredi VE | uredi]

Poznati zvuk hammond orgulja čuo se u rhythm and blues skladbi poput Hello Stranger (iz ožujka 1963.). Hammond B-3 orgulje čule su se 1960-ih u kalifornijskim surf pjesmama, uz upotrebu Leslie zvučnika.

Zvuk hammond orgulja definitivmo je osvojio pop glazbu nakon briljatne upotrebe u hit pjesmi iz 1967 . A Whiter Shade of Pale britanskog sastava Procol Harum, to je bio zvuk koji je podsjećao na Bacha u izvedbi njihovog orguljaša Matthew Fishera, on je to odsvirano na nodelu M-102.[4]).

Popularnosti hammond orgulja doprinjeo je i Steve Winwood odlično ih upotrijebivši u svom hitu Gimme Some Lovin izvedenom sa sastavom The Spencer Davis Group. Zvuk hammond orgulja čuje se i u hitovima sastava The Small Faces: All or Nothing i Itchycoo Park skladbama njihova člana Iana McLagana.

Hammond zvuk jako se dobro raspoznaje i u instrumentalu Green Onions kojeg je odsvirao Booker T. Jones sa svojim pratećim sastavom Booker T. and the MGs. Billy Preston je također doprinio divinizaciji hammond orgulja, njegov prvi hit Outa-Space bio je odlična primjena novog glazbala.

Hammond orgulje upotrebljavali su rado i progresivni rock sastavi iz 1970-ih poput; Pink Floyda ( orguljaš Rick Wright na modelu L-101, te kasnije B-3), Emerson, Lake & Palmer ( orguljaš Keith Emerson na modelima L-100 i C-3); Genesis ( orguljaš Tony Banks na modelu L-122 i kasnije T-102), i Yes ( orguljaš Rick Wakeman na modelu C-3).

Zvuk hammond orgulja voljeli su i heavy metal sastavi poput Deep Purple ( orguljaš Jon Lord na modelu C-3), Uriah Heep(orguljaš Ken Hensley), i Led Zeppelin (orguljaš John Paul Jones).

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Laurens Hammond. Electrical Musical Instrument. U.S. Pat. No. 1956350. http://www.google.com/patents?id=NUlkAAAAEBAJ Preuzeto 2. lipnja 2008.
  2. Hammond Organ History http://thehammondorganstory.com/chapterxv.asp
  3. Milt Herth http://www.answers.com/topic/milt-herth-jazz-artist?cat=entertainment
  4. Hammond registration, Preuzeto 1. siječnja 2008.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]