Hatikva

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Naslov himne Ha-tikva, u prijevodu znači "nada". Tekst je napisao Naftali Herz Imber (1856. - 1909.), koji se u Zemlju Izraela (tada podijeljenu u nekoliko sandžaka i vilajeta Osmanskog Carstva) 1882. godine preselio iz Galicije. Glazbu je preradio Samuel Cohen, imigrant iz Moldavije, prema Smetaninoj "Vltavi", a koja je djelomično utemeljena na skandinavskoj narodnoj pjesmi.

Hatikva izražava nadu židovskog naroda da će se jednom vratiti u zemlju svojih predaka, kao što je prorečeno u Bibliji. Židovski je narod napuštao, ili bio proganjan iz Izraela u nekoliko navrata - poglavito iza 70. godine (uništenje Drugog Hrama te, u većem broju tijekom i nakon arapskih osvajanja u 7. stoljeću, ali je uvijek jedan njegov dio ostajao u Zemlji Izraelu - centri su im bili u Jeruzalemu i Hebronu.

Kroz svo to vrijeme progonstva, Židovi su se, u svojim molitvama, okretali prema Jeruzalemu, slavili blagdane prema hebrejskom kalendaru (koji se poklapa s godišnjim dobima u Izraelu) i završavali svoje blagdane s nadom da će ih iduće godine proslaviti u Jeruzalemu (ha-šana ha'baa birušalajim / dogodine u Jeruzalemu).

Cion je sinonim za Izrael i Jeruzalem.


Tekst[uredi VE | uredi]

כל עוד בלבב פנימה

נפש יהודי הומיה

ולפאתי מזרח קדימה

עין לציון צופיה


עוד לא אבדה תקותנו

התקוה בת שנות אלפים

להיות עם חופשי בארצנו

ארץ ציון וירושלים


Transliteracija (standard engleskog jezika)

Kol 'od balevav P'nimah

Nefesh Yehudi homiyah

Ulfa'atey mizrach kadimah

Ayin l'tzion tzofiyah.


'Od lo avdah tikvatenu

Hatikvah bat shnot alpayim:

Li'hyot am chofshi b'artzenu -

Eretz Tzion Virushalayim.


Slobodni prijevod

Dok u našim grudima

Židovska duša još uvijek žudi,

Okrenuta k istoku,

Oko još uvijek gleda prema Cionu.


Naša nada još nije izgubljena,

Dvije tisuće godina stara nada,

Biti slobodan narod u našoj Domovini,

U zemlji Ciona i Jeruzalemu.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]