Hebrejski jezik

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hebrejski jezik
Speech balloon.svg

עִבְרִית
Države
govorenja:
Izrael
Regije
govorenja:
Uglavnom Izrael
Broj govornika: materinski jezik: 5-10 milijuna
Rang: nije među prvih 100
Razredba: afroazijski

 semitski
  zapadnosemitski
   centralnosemitski
    sjeverozapadno semitski
     kanaanski
    hebrejski

Jezični kôd
ISO 639-1: he
ISO 639-2: heb
ISO 639-3: HBR
Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima |Dodatak: Popis jezika

Hebrejski jezik (ponekad nazivan i židovski jezik (עברית); ISO 639-3: heb) je semitski jezik afro-azijatske skupine jezika kojim govori 5.300.000 ljudi[1], uglavnom u Izraelu, dijelovima palestinskih područja, SAD-u i u židovskim zajednicama širom svijeta.

Korijen mu dolazi od klasičnog hebrejskog jezika, koji je korišten pri pisanju Starog zavjeta prije 3300 godina. Židovi su za njega koristili izraz לשון הקודש Lashon ha-Qodesh ("Sveti jezik"), jer su njime pisane knjige smatrane svetima.

Većina znanstvenika se slaže da je nakon prvog uništenja Jeruzalema od strane babilonskog kralja Nabukodonozora II. godine 607. pr. Kr. klasični hebrejski počeo nestajati u korist mišnajskog hebrejskog i lokalnih verzija aramejskog jezika.

Nakon što se židovsko stanovništvo Judeje pod rimskom okupacijom počelo smanjivati, smatra se da je hebrejski u potpunosti iščezao iz svakodnevnog govora oko 200. godine. No, ostao je u upotrebi kao pisani jezikom kroz vijekove. Njime su se pisali ne samo vjerski, nego i svjetovni tekstovi kao što su pisma, poslovni ugovori, znanstveni i filozofski spisi, poezija itd.

Hebrejski je ponovno ušao u svakodnevni govor krajem 19. i početkom 20. stoljeća kao moderni hebrejski jezik, a definirao ga je bjeloruski Židov Eliezer Ben Jehuda. To je bila posljedica nastojanja Židova da se profiliraju kao moderna nacija, što nije bilo lako postići uz cijeli niz jezika - arapski, judezmo (ladino), jidiš, ruski i drugi jezici kojima su se koristile različite židovske zajednice u svijetu.

Moderni hebrejski je godine 1921. postao službenim jezikom u britanskom mandatu Palestine, a nakon toga i službeni jezik Države Izrael. Hebrejsko ime za jezik je עברית, ili Ivrit (IPA: /ivʲrit/).

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]