Hipnoza
Izvor: Wikipedija
Etimološki, riječ hipnoza dolazi od grčke riječi hypnosis – „spavanje“, ali treba naglasiti kako hipnoza nije spavanje što pokazuju i razlike u EEG snimkama hipnotičkog transa i faza spavanja.
Berthold Stokvis definirao je hipnozu kao stanje izazvano afektivnim (često neznačajnim) smanjenjem prethodno sužene svijesti u kojem dolazi do regresije osnovnih funkcija ličnosti (mišljenje, čuvstvo, htijenje), kao i tjelesnih funkcija. Za vrijeme hipnoze ispitanici najčešće ostaju svjesni svog reagiranja.
[uredi] Stadiji hipnoze
S obzirom na dubinu hipnoze, razlikujemo 4 stadija:
- somnolencija – lagano stanje transa, hipnoidno stanje, osjećaj opuštenosti. Osoba u ovom stadiju može lako govoriti i odgovarati, a EEG pokazuje kako su prisutni uglavnom beta valovi (14-30 Hz).
- hipotaksija – stanje djelomične do potpune neprijemčivosti, osim hipnotizera, bez ugrožavanja sjećanja, otvorenost emocijama i sjećanju, velika otvorenost sugestijama; moguća je parcijalna regresija. EEG pokazuje uglavnom alfa valove (8-13 Hz).
- somnambulizam – duboka opuštenost, duboki stadij s prazninama u sjećanju, pojava letargije (drijemež, sanjivost) i katalepsije (obamrlost), osoba izgovara nejasno riječi, moguća amnezija, ali i moguća anestezija. EEG pokazuje theta valove ( 4-7 Hz).
- komatozno stanje – disanje je jako usporeno, kompletna anestezija, jako velika sugestibilnost, kao da nema svoje volje. Ovo stanje je teško postići kod nekih osoba jer kao da se opiru gubljenju vlastite volje, a EEG pokazuje delta valove (0,4-4 Hz).
Može se također razlikovati opće hipnoze i one s posthipnotičkim naredbama, kod kojih se postiže unaprijed određeno djelovanje. Također se može primijeniti i tzv. prazna hipnoza (u cilju opuštanja) u kojoj se oporavlja cijeli živčani sustav.
