Anestezija

Izvor: Wikipedija

Anestezija (od grčkih riječi an estos - figurativno, „bez osjećaja“ ili „izvan osjećaja“) je medicinska metoda anesteziologije koja uz primjenu anestetika i drugih madikamenata u organizmu čovjeka dovodi do "isključenja bola" i "medikamentnima izazvanog sna", a primjenjuje se tijekom opreativnih zahvata i drugih metoda dijagnostike i liječenja vrlo složenih stanja vezanih za pojam "intenzivnog liječenja". Anestetici su razne vrste lijekova u plinovitom, tečnom ili drugom obliku koji kada se unesu u organizama svojim djelovanjem dovode do gubitka osjećaja i svijesti uz minimalno štetno djelovanje i mogućnost vraćanja organizma u normalno stanje, nakon prestanka njihove primjene.

Sadržaj 1 Historija 2 Vrste anestezija 3 1. Opća anestezija 4 2. Lokalna anestezija: 5 3. Nefarmakološka anestezije 6 Komplikacije za vrijeme anestezije 7 Izbor anestezije 8 Izvori 9 Poveznica

[uredi] Historija

U davna vremena, prva sredstva koja su korštena za anesteziju kod bolesnika sa ozledama bila su marihuana i opijum.

„Prave“ anestezije nije bilo sve do devetnaestog stoljeća, kada su se započela provoditi prva istraživanja u ovoj oblasti. Tokom 1800. britanski kemičara Humphry Davy i Thomas Beddoes opisuju neka svojstva azot oksidula (tzv. "rajskog gasa"), ali u tim danima ovaj gas je korišćen samo za zabavu. Prvi, ovaj gas koristi za anesteziju američki zubar Horacy Bunare, koji 1844. uz upotrebu azot oksidula obavlja vađenje zuba, ali on ubrzo gubi podršku medicinskih krugova zbog stručne pogreške (pacijent umire).

Druga značajn medikament koji se koristio u anesteziji bio je kloroform, otkrivene u 1831. Njezina djelotvornost je potvrđena u 1847.

Anesteziju je osmislio Oliwer Wendell Holmes 1846. godine, a modernu anesteziju Joseph Lister. Joseph Lister je osmislio i karbolnu kiselinu (phenol) koje se koristi u sterilizaciji.

U ožujku 1842 u Danielsville, Georgia, Dr. Crawford Long je bio prvi u korištenju anestezije tijekom operacija, dajući je njegov prijatelju, koji je takođe bio školski učitelj (James M. Venable) prije ekscizije jedne cista iz njegova vrata.

Prvu uspješanu operaciju pod anesteziji na bojištu 1847. proveo je ruski kirurg, Nikolai Ivanovich Pirogow.

Do 19. stoljeća anestezij nije primjenjivana u medicini, pa su ljudi tijekom operacije osjećali jaku bol, a postojala je osoba zadužena da ih umiri. Osobito je bilo bolno kada su ljude operirali Grci i Rimljani, iako su Grci samo ponekad operirali ljude, kada je to bilo potrebno, tako da su najčešće pri porođaju umirale nekadašnje trudnice i ljudi koji su bili teže oboljeni, a umirali su zbog toga što se tada nije znalo za viruse i bakterije te ostale mikroorganizme.

[uredi] Vrste anestezija

1. Opća anestezija

• 1.1. Inhalaciona,
• 1.2. Intravenska,
• 1.3. Rektalna

2. Lokalna anestezija

• 2.1. Površinska
• 2.2. Inflitraciona,
• 2.3. Regionalna
  • 2.3.1. centralni blok
  • 2.3.2. periferni blok

[uredi] 1. Opća anestezija

Opća anestezija podrazumijeva primjenu posebne skupine lijekova koji organizmu osiguravaju potpuno odsustvo svijesti (amnezija) i bola (anelgezija) uz mišićnu relaksaciju tijekom operacije. Za vrijeme ove vrste anestezije u nazočnosti anesteziologa pacijentu se kontrolišu sve vitalne funkcije kako bi se primjenom lijekova i drugih metoda organizam bolesnika tijekom operacije održavao u optimalnom stanju. I pored primjene najsuvremenijih lijekova i suvremenih metoda ponekad nije moguće eliminirati neke neželjene efekte postoperativne boli, mučninu, povraćanje itd.). Umjerena doza straha od gubitka svijesti tijekom anestezije je normalna pojava kod većine bolesnika što zahtijeva dobru premedikaciju i psihološku pripremu bolesnika od strane liječnika.

Prema načinu unosa anestetika opća anestezija se dijeli na;

1 .1. Inhalacionu anesteziju:Koja se postiže i održava anesteticima u plinovitom obliku, koji u organizam dospijevaju sa udahnutim zrakom u plućima. Za ovu vrstu anestezije koristi se smjesa plinova (kisik dušik oksidul, izofluran itd.), čija se smjesa priprema u posebnim aparatima i sustavom plastčnih cijevi (endotrahealni tubus) ili putem maske za lice, u strogo kontroliranim uvjetima unosi u disajni sustav bolesnika.Uz plinove za anesteziju dodaju se i lijekovi koji osiguravaju relaksaciju mišića i neosetljivost na bol.

Ova vrsta anestezije je najčešće primanjivani oblik anestezije zbog sledećih dobrih osobina;

• brzog učinka,
• dozirane dubine anestezije,
• lakog održavanja i kontrole i
• brzog buđenja bolesnika iz anestezije.

Nedostaci ove vreste anestezije su;

• nadražaj dišnih puteva uz nagon na kašalj,
• prolazni bol u grlu,
• oštećenja u usnoj duplji,
• povraćanje i udisanje želudačnog sadržaja uz moguću upalu pluća.

1 .2. Intravensku anesteziju:; Koja se se postiže i održava injektiranjem anestetik u venu. Prednost ove anestezije je jednostavan i lak način primjene i brzo uspavljivanje bolesnika. Uglavnom se koristi kao uvod u inhalacionu anesteziju kako bi se izbjegli negativni učinci udisanje gasovitih anestetika. Kao samostalna anestezija koristi se kod kratkotrajnih operativnih zahvata (manje operacije, invazivna dijagnostika, namještanje kostiju i zglobova itd..)

Glavni nedostatak: ove metode je slaba kontrola anestetika čija sudbina zavisi od individualne sposobnosti organizma za njegovu razgradnju i eliminaciju iz organizma.

Moguće komplikacije: prolazno peckanje i bol duž vene u koju je injektiran anestetik, alergijske reakcije na anestetik, zbunjenost, pospanost, mučnina.

1 .3. Rektalnu anesteziju:; Koja se postiže uvođenjem anestetik u debelo crijevo. Ona se najređe primjenjuje i to uglavnom kod male djece.

[uredi] 2. Lokalna anestezija:

Lokalna anestezija je postupak koji izaziva neosetljivost na bol određenog dijela tijela primjenom lijekova koji prekidaju provođenje impulsa kroz nerve u toj regiji.

Prema načinu primjene anestetika dijeli se na:

2. 1. Površinsku:postiže se primjenom anestetik u obliku kapi, spreja ili masti na površinu tijela (oči, sluznica usne duplje, dišnih putova, mokraćne bešiakae u cilju dijagnostike ili manjih operativnih zahvata. Ovu vrstu anestezije obično primjenjuju sami kirurzi ili ljekari dijagnostičara

2. 2. Inflitracionu; kod ove vreste anestezije, anestetik se aplicira na mjestu i oko mjesta operacijskog polja, sa ciljem da se to područje obezboli. Anestetik se primjenjuje injektiranjem oko operacijskog polja na potrebnu dubinu zavisno od operativne tehnike. Ova vrsta anestezije se primjenjuje kod manjih operativnih zahvata (ušivanje rana, odstranjivanje kožnih i potkožnih promjena, ingvinalnih kila kod kojih je kontraindikovana druga vrsta anestezije i sl..) Ovu vrstu anestezije provodi kirurg. Radi potenciranja ove anestezije, (smirivanje pa i uspavljivanje bolesnika tijekom operativnog zahvata) u ovu vrstu anestezije može se uključiti i anestziolog koji će primijeniti i druge medikamente pored anestetika.

2. 3. Regionalnu; kod ove vrste anestezije anestetik se injektira u blizinu živca ili kičmene moždine, pri čemu se postiže neosetljivost na bol (blokada) jedne veće regije na tijelu. Zavisno od lokacije primjene anestetika dijeli se na: centralnu perifernu i regionalnu anesteziju.

2.3.1.Centralni blok, kod ove vreste anestezije djelovanje anestetika traje 2 – 4 sata, a anestetik se uštrcava oko leđne moždine, te tako blokira prijenos bolnih podražaja do mozga. Ako se slučajno dogodi da izvođenje ove vrste anestezije ne uspije, prelazi se na opću anesteziju.Ovisno o mjestu uštrcavanja centralni blok dijelimo na spinalni i epiduralni.

• 2.3.1.1.Spinalna anestezija je tehnika u kojoj anestetik dajemo u tekućinu koja okružuje leđnu moždinu. Spinalna anestezija se može primjeniti na gotovo sve zahvate na nogama, kukovima, zdjelici, donjem dijelu trbuha (uključujući i carski rez). Komplikacije ove vrste anestezije su veoma rijetke i prolazne, a da bi se one ublažile ,nakon spinalne anestezije, bolesnik 24 sata mora ležati na ravnom i piti puno tekućine.
• 2.3.1.2.Epiduralna anestezija je tehnika u kojoj anestetik dajemo u prostor između kralješka i ovojnice leđne moždine (epiduralni prostor).Ovom vrstom anestezije možemo anestezirati određenu regiju na trupu i tako je učiniti neosjetljivu na bol, dok je u ostataku trupa osjet očuvan. Također primjenom nižih koncentracija anestetika možemo blokirati samo osjet boli dok je mišićna snaga očuvana (što je iskorišteno kod bezbolnog poroda).Ako se u epiduralni prostor postavi tanka plastična cijevčica (epiduralni kateter) postoji mogućnost trajnog davanja anestetika te na taj način osiguravanje dugotrajne anestezije. Epiduralna anestezija se primjenjuje za zahvate na nogama, zdjelici, donjem dijelu trbuha, prsnom košu i plućima. Također se primjenjuje kao metoda trajnog uklanjanja boli kod pacijenata s malignom bolesti.

2.3.2.Periferni blok, je tehnika kod koje anestetik uštrcavamo u blizinu živca ili živčanog snopa koji inervira određeni dio tijela. Ovom tehnikom možemo anestezirati puno manje tjelesne regije, npr. anestezija šake, ruke , ramena, stopala, noge.

Regionalna intravenska anestezija (RIVA), je tehnika koja se koristi za anesteziju ekstremiteta (ruku ili nogu). RIVA se izvodi tako da se prvo zaustavi cirkulacija krvi u željenom ekstremitetu, zatim se u venu tog ekstremiteta injicira anestetik koji izlazi u tkivo i dolazi do živaca.

[uredi] 3. Nefarmakološka anestezije

Hipnoza ima dugu povijest upotrebe kao anesteziološka tehnika. Rashlađivanje tkiva (npr. led) može izazvati privremeni prekid provođenja kroz nervn vlakna (aksone) i gubitak osjećaja, a izazivnjem kratki hiperventilacija, produbljenim i ubrzanim disanjem, može se privremeno suzbiti osjećaj bola. Suvremena anesteziološka praksa rijetko koristi ove metode.

[uredi] Komplikacije za vrijeme anestezije

Učestalost komplikacija u anesteziji u odnosu na broj izvšenih anestezija je oko 9%. ^[1]

1. Najučestalije komplikacije

• nedostatna ventilacija pluća,
• hipotenzija,
• aritmije,
• ozljede živaca
• nuspojave anestetika i drugih lekova

2. Najčešće komplikacije nastaju kod

• dugotrajnih zahvata,
• kod pretilih bolesnika,
• bolesnika u poodmakloj dobi,
• hitnih zahvata
• u porodiljnoj anesteziji

3. Uzroci komplikacija

• ljudska pogreška (nesavestan rad ili loša obučenost)
• loš monitoring vitalnih parametara,
• neispravna oprema
• loša organizacija rada

[uredi] Izbor anestezije

Nakon što kirurg ili drugi liječnik postavi indikaciju za operativni ili neki drugi zahvat, obavljaju se prijeanesteziološke pretrage i donosi konačna odluka o izboru anestezije. Ako postoji mogućnost primene više vrsta anestezije, bolesniku se daje mogućnost da sudjelujete u njenom izboru.

Glavne smjernice koje anesteziologa rukovode pri odlučivanju o vrsti anestezije su:

• vrsta bolesti
• lokalizacija promena (bolesti)
• vrsta operativnog zahvata
• trajanje operacijskog zahvata.
• zdravstveno stanje i prethodne bolesti bolesnika
• lijekovi koje bolesnik troši,
• odluka bolesnik o izboru anestezije.

[uredi] Izvori

• Čovjek, 2007., ISBN 978 953 300 017 6
• Murphy FL. The Further Study of Anesthesiology. U: Longnecker DE, Murphy FL, ur. Dripps / Eckenhoff / Vandam: Introduction to Anesthesia, Saunders Co, SAD 1997. str 492-497.

[uredi] Poveznica