ICE 4

Izvor: Wikipedija

Deutsche Bahn naziva ICE 4 vrstom Intercity-Express (ICE) vlaka velike brzine za prijevoz putnika na velikim udaljenostima koji je u upotrebi od 2017. godine. Do rujna 2015. godine vlakovi su vozili pod nazivom projekta ICx. Godine 2011. tvrtka Siemens Mobility dobila je zadatak da razvije i izgradi početnih 130 vlakova. Serijska oznaka za lokomotovi je 412[1], a za nepogonska srednja i upravljačka kola 812. Jedinice od dvanaest vagona u redovitom su prometu od prosinca 2017. godine, a jedinice od sedam vagona od prosinca 2020. godine. U veljači 2021. u putničkom prometu prvi je put korišten vlak s trinaest vagona. [2]

Drugi razred[uredi | uredi kôd]

Razmak sjedala u drugoj klasi automobila iznosi 856 mm za red sjedala i stoga je dobrih 7 cm uži nego u prethodnim ICE generacijama (primjer ICE 1); pregrada sjedala za sjedala vis-à-vis je 1900 mm. Sa 460 mm, širina sjedala između naslona za ruke je neznatno manja nego u prethodnoj seriji ICE. Prostor za koljena iznosi 826 mm.[3] Sa samo 509 mm, širina prolaza je dobrih deset centimetara uža nego u ICE 1. Širina naslona za ruke također je smanjena na samo 40 do 60 milimetara. Nasloni sjedala drugog razreda mogu se nagnuti do 32 stupnja.[4] Dubina sjedala više nije podesiva. Jedna električna utičnica dostupna je za svako dvostruko sjedalo drugog razreda.

  • Großraum der zweiten Klasse mit Gepäckregalen
    Salon druge klase s policama za prtljagu
  • Display mit Strecken- und Geschwindigkeitsanzeige
    Zaslon s prikazom udaljenosti i brzine
  • Rollstuhlplätze
    Mjesta za invalidska kolica
  • Kinderabteil
    Odjeljak za djecu
  • Abteilbereich im Endwagen
    Prostor kupea u krajnjem vagonu

Tehnologija[uredi | uredi kôd]

Vozačka kabina

Pogonska srednja kola nazivaju se Powercars i svaka imaju transformator, vučni pretvarač, pomoćni pretvarač[3] i četiri vučna motora. Vagoni dviju varijanti vlaka razlikuju se samo u prijenosnom omjeru za dvije najveće predviđene brzine.

Transformator i pretvarač snage opskrbljuju se uljem tj. vodom preko zajedničkog rashladnog sustava. Komponente istosmjerne struje višesustavnih vlakova montirane su ispod poda u srednjim vagonima bez pogona.[3] Instalirana vučna snaga po voženom srednjem vagonu iznosi 1,65 megavata. Svaki vlak ima dva pantografa za DB i ÖBB mrežu širine palete 1950 mm, koji su smješteni na srednjem vagonu 2 i pogonskom vagonu 2 ZUB. Svaki vlak K3s sa SBB opremom opremljen je pantografom za SBB mrežu sa širinom palete od 1450 mm.[3] Maksimalni nagib je 40 promila, najmanji radijus zavoja koji se može voziti je 150 metara.[1]

Vlakovi sa sedam vagona projektirani su prema TSI klasi 2, a dvanaest vagona prema klasi 1. Odobrenje klase 1 zahtijeva, između ostalog, proširenu opremu za kočenje i nadzor osovinskih ležajeva. Nadalje, zahtjevi u pogledu fluktuacija tlaka zraka su veći.[5]

Do šest zaslona po vagonu dostupno je za informacije putnicima. U vagonima su TFT ekrani (19 inča) u stropnim gondolama, te 15 inčni ekrani u ulazima. Informacijski sustav za putnike može generirati automatske, višejezične obavijesti.[3] Po prvi put u ICE floti, podaci o rezervaciji za ICE 4 više se ne snima na disketu već putem radija.[6]

Sustavi klimatizacije vlakova trebaju biti projektirani za vanjske temperature od -25 do +45 °C. Između −20 i +40 °C vanjskih temperatura ne bi trebalo biti ograničenja u pogledu udobnosti. Dva kompaktna klima uređaja s hladnom parom nalaze se u krovnom dijelu svakog automobila, a mogu raditi i zasebno.[7] Isporučit će ih Faiveley Transport.[8] Kao sustavi upravljanja vlakom predviđeni su točkasto ( PZB ) i linearno upravljanje vlakom (LZB) te ETCS[9]. Početkom studenog 2018. najavljeno je odobrenje za rad ETCS-a u Njemačkoj.

Komunikacija unutar vagona i unutar vlakovne garniture odvija se putem Etherneta ( Siemensov sustav željezničke automatizacije Profinet[9] ). Pojedinačnim komponentama se pristupa putem web pristupa. Postavljena je i mreža putem Etherneta, s kojom se mogu prenositi, na primjer, WLAN ili ponude za zabavu.[10] Razdvajanjem mreža za kontrolu vozila i informacije o putnicima, trebalo bi biti moguće brže reagirati na nove zahtjeve.[11]

Za razliku od ranijih serija ICE, nepogonska vozila voze na (lakšim) okretnim postoljima s interno postavljenim setovima kotača.[10][1] Pogonska okretna postolja dizajnirao je Siemens na temelju SF500. Okretna postolja prikolice moraju imati aktivnu kontrolu osovinskog sklopa za radijalno podešavanje osovinskog sklopa u luku. Isporučit će ih Bombardier Transportation. Modularna struktura omogućuje izmjenu cijelih sklopova i njihov popravak izvan vlaka.[12] S potpuno funkcionalnim kočnicama, višestruke jedinice imaju 195 postotaka kočenja ( položaj kočnice R ei +Mg), 175 postotaka kočenja (položaj kočnice R I ) ili 141 postotak kočenja (R).[13] Podnice su obložene zaštitnim premazom od udara šljunka.[12]

Rubovi vozačeve kabine kontrolnih vagona, kao i svi brzi vlakovi, opremljeni su spojnicama tipa 10 Scharfenberg, krajnja kola 6812.2 i 7812.2 za jedinice sa sedam vagona također imaju kontaktne priključke zbog njihove namjene za višestruku vuču.

Službeno predstavljanje ICE 4 na peronu 2 na Glavnom kolodvoru u Berlinu (nisko) 14. rujna 2016

Nagrade[uredi | uredi kôd]

  • Red Dot Design Award 2015
  • Njemačka nagrada za dizajn 2015.[14]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ a b c Siegfried Graßmann. 2016. ICE 4 planmäßig im Zulassungsprozess (PDF). 114. str. 110–112. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 15. travnja 2016. Pristupljeno 21. srpnja 2022.
  2. ↑ Merklicher Angebotsausbau. Siječanj 2021. str. 26. ISSN 0458-1822
  3. ↑ a b c d e Der neue ICx der Deutschen Bahn (Teil 2). In: voraus. Heft 7/2011, S. 30–32. ISSN 1438-0099.
  4. ↑ Fahrzeuglexikon für den Fernverkehr (PDF). deutschebahn.com. str. 102–118
  5. ↑ ICx – der neue Fernverkehrszug für die Deutsche Bahn. In: Eisenbahn Österreich, S. 296–300.
  6. ↑ Wie funktioniert die Sitzplatzreservierung im ICE?. 2021. str. 56 f. ISSN 2367-1998
  7. ↑ Wie funktioniert eigentlich … eine Kaltdampf-Klimaanlage. Rujan 2015. str. 8
  8. ↑ Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor faiveley-2012-01-02
  9. ↑ a b Peter-Michael Ziegler. 2016. Expressdienst. str. 68–72
  10. ↑ a b Michael Bromm. 2016. Das neue Rückgrat des HGV-Fernverkehrs. 44. str. 18–22. ISSN 0948-7263
  11. ↑ Start einer neuen Ära. Listopad 2016. str. 12
  12. ↑ a b Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor sz-2011-07-18
  13. ↑ Technische Unterschiede bei den ICE-Zügen BR 403/406, 407 und 412 (Teil 1). Travanj 2019. str. 24–26. ISSN 1438-0099
  14. ↑ ICE 4 erhält Auszeichnung beim German Design Award 2016

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=ICE_4&oldid=6699106"