Ilija Lakićević

Izvor: Wikipedija
Masakrirani crnogorski komiti: Ilija Lakićević, Blagoje Vućić i Marko Miljanić (1924. g.)

Ilija Lakićević na crnogor. ćiril. Илија Лакићевић (1894.12. travnja 1924.) crnogorski komitski zapovjednik, borac za Za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore protiv srpske okupacije Kraljevine Crne Gore iz 1918. godine.

Lakićević se odmetnuo u šumu nakon tzv. Podgoričke skupštine, te stanovito vrijeme bio u vojarnama crnogorske kraljevske vojske u Italiji gdje su ga predložili, zbog zasluga, za odličje.

Srpska policijska izvješća spominju da se sredinom 1921. vratio u domovinu i nastavio s oružanim akcijama, skupa s komitama Tomicom Pekovićem, njegova tri sina, zatim Đurom Todorovićem, Velišom Pavićevićem, Zekom Delibašićem i Dragišom Mićunovićem.

U drugom sačuvanom srpskom policijskom izvješću s početka 1923. Lakićevića spominju u grupi s komitima Vasom Stanojevićem, Đurom Radojičićem i Blagojem Vučićem.

Srpske vlasti su za Iliju Lakićevića 15. srpnja 1923. godine povećale nagradu za njegovo ubojstvo ili uhićenje s 20 000 na 30 000 dinara(Rješenje ministra unutarnjih djela Kraljevine SHS, J. Br. 9415).

Iliju Lakićevića, te njegove suborce Blagoja Vučića i Marka Miljanića, srpske vlasti su ubile, nakon borbe, 12. travnja 1924. u selu Tepca, kod Nikšića.

(Napomena: citat koji slijedi u originalu, na crnogorskom)

Wikicitati »Njihova mrtva tijela ubice su kasapili, vadili su im oči, lomili ruke i noge, parali lica i druge dijelove tijela bajonetima, lomili im i izbijali zube. Tako ubijene i izmasakrirane, crnogorske komite i rodoljube Iliju Lakićevića, Blagoja Vučića i Marka Miljanića ostavili su da se smrznu i ukoče. Poslije izvjesnog vremena vezali su ih mrtve lancima, pa su ih onda privezali za improvizovane drvene stolice, koje su pribili i prikovali uz zid jedne građevine. To su učinjeli da bi ih slikali i da bi se tako hvalili svojim plijenom. Postoji sačuvana fotografija, na kojoj se jasno vide unakažena tijela Lakićevića, Miljanića i Blagoja Vučića. Ubice su na njihovim mrtvim glavama stavili šandarmske kape, da bi tako, na simboličan način, pokazali svoj sadistički trijumf. Preko iskasapljenog tijela Ilije Lakićevića, od pojasa do brade, stavili su bijelu krpu da bi na taj način sakrili, tj. da ne bi fotografirali njegovu izvađenu utrobu. Mrtvom Lakićeviću otkinuli su spolni organ i stavili ga između ruku. Sve to se vidi i na slici njihovih mrtvih tijela.[1]«

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. [http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_izmedju_1_i_2_svj_rata/vodje_ilija_lakicevic_blagoje_vucic_marko_miljanic.htm Novak Adžić: USTANICKE I KOMITSKE VOĐE: ILIJA LAKIĆEVIĆ, BLAGOJE VUĆIĆ I MARKO MILJANIĆ]