Incident u Mukdenu

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Incident u Mukdenu
Dio Drugog kinesko-japanskog rata
Japanski vojnici ulaze u Shenyang u vrijeme incidenta u Mukdenun Incident
Japanski vojnici dolaze u Shenyang u vrijeme Incidenta u Mukdenu.
Datum 18. rujna 1931. – 18. veljače 1932.
Lokacija Mandžurija, Republika Kina
Ishod Pobjeda Japana
Sukobljeni
Republika Kina Republika Kina Japansko Carstvo Japansko Carstvo
Vođe
Republic of China Army Flag.svg Zhang Xueliang,
Republic of China Army Flag.svg Ma Zhanshan,
Republic of China Army Flag.svg Feng Zhanhai
War flag of the Imperial Japanese Army.svg Shigeru Honjō,
War flag of the Imperial Japanese Army.svg Jirō Minami
Vojne snage
160.000 30.000 – 66.000
Posljedice
nepoznato nepoznato

Incident u Mukdenu, Mukdenski incident a poznat i kao Mandžurski incident smatra se uzrokom japanske invazije na Mandžuriju, i, uz incident kod mosta Marka Pola, uvodom u Drugi japansko-kineski rat koji je u punoj žestini izbio tek 1937. Zato ga se smatra uvodnim dijelom tog rata.

U blizini Mukdena (danas Shenyang) u južnoj Mandžuriji na dijelu Južnomandžurske željeznice koja je bila vlasništvo Japana, postavljen je 18. rujna dinamit.[1]Japanska Carska armija, optuživši za događaj kineske disidente, odgovorila je i formalnom invazijom na Mandžuriju što je zatim dovelo do uspostavljanja marionetskog Mandžukua.

Pozadina[uredi VE | uredi]

Japanska gospodarska prisutnost i politički interes u Mandžuriji neprekidno su rasli od Rusko-japanskog rata 1904./1905. Tako su ovdje Japanci 1906. osnovali Južnomandžursku Željeznicu i smatrali se nasljednicima istih prava koja su do tada imali Rusi. To je uključivalo potpunu i ekskluzivnu upravu u zoni Južnomandžurske željeznice. Japansko željezničko osiguranje bilo je smješteno unutar zone zbog osiguranja vlakova i pruge. Osoblje željezničkog osiguranja bili su vojnici japanske vojske i često su na manevre izlazili izvan željezničke zone.

Još 4. lipnja 1928. japanski ekspanzionistički časnici izveli su atentat eksplozivom na kineske vlastodršce u Mandžuriji, u kojem je poginuo maršal Zhang Zuolin. Časnici su očekivali da će u Mandžuriji nakon toga izbiti kaos koji bi Japancima bio izgovor da se vojno umiješaju. No situacija je ostala mirna, a Japanci su podržavali Zuolinovog nasljednika dok je branio neformalnu nezavisnost Mandžurije od utjecaja Kuomintanga.

Kinezi su pokušali otvorenom konkurencijom suzbiti japanski gospodarski i politički utjecaj Japana u Mandžuriji. Tako su na primjer sagradili željezničku liniju koja je bila paralelna japanskoj. Napetosti između Japana i Kine povećale su se u proljeće 1931. nakon što je ubijen jedan japanski špijun, a izbili su i sukobi između Kineza i Koreanaca koji su nakon japanske aneksije Koreje postali japanski državljani. Pored toga, veliki broj Japanaca vjerovao je da će daljnja ekspanzija u Mandžuriji značiti izlazak iz gospodarske krize koja je vladala krajem 1920-tih i početkom 1930-tih godina.

Incident[uredi VE | uredi]

Plan za incident izradila su četiri časnika japanske vojske[2] 31. svibnja 1931. Značajan dio plana bila je gradnja bazena u japanskom časničkom klubu u Mukdenu. Ovaj "bazen" bio je u stvarnosti bunker za dva 9,2 inčna topa dopremljena u potpunoj tajnosti.[3] Eksploziv je postavljen u blizini tračnica, no dovoljno udaljeno da ne uzrokuje ozbiljnu štetu. 18. rujna oko 22:20 eksploziv je aktiviran. Eksplozijom je manje oštećen dio od 1,5 metra pruge samo s jedne strane. U stvari, vlak iz Changchuna je tim dijelom prošao bez poteškoća i u Shenyang stigao u 22:30.[4] Nakon eksplozije došlo je do razmjene vatre između Japanaca i Kineza.

Japanci su za napad optužili Kineze, što im je poslužilo kao izlika za slanje trupa u Mandžuriju. Japanske trupe bez naredbe iz Tokija napale su kineski garnizon u Mukdenu i zatim osvojile grad.

Posljedice i ocjena događaja[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Invazija na Mandžuriju
Direktna posljedica incidenta bila je japanska invazija na Mandžuriju koju su zaposjeli i osnovali satelitsku državu Mandžukuo. U japanskom parlamentu postupci u Mandžuriji kritički su promatrani. No kako su neki kritičari ubijeni ili su bili nadglasani, parlament nije posegnuo u događanja.

Na japanski poticaj, Liga naroda imenovala i ovlastila je komisiju da istraži incident. Članovi komisije trebali su imati punu slobodu kretanja Mandžurijom. To im, međutim, vojska nije omogućila.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Fenby, Jonathan. Chiang Kai-shek: China's Generalissimo and the Nation He Lost. Carroll & Graf Publishers. 2003. pp. 202
  2. Edward Behr, The Last Emperor, 1987, p. 180
  3. Edward Behr, ibid, p. 180
  4. Kronologija glavnih međunarodnih događaja od 1931. do 1943.(engl.)