Informatika
Informatika je područje ljudskog djelovanja koje se bavi proučavanjem, razvojem i uporabom postupaka i uređaja za obradu podataka. Riječ informatika nastala je kao složenica od francuskih riječi information i automatique.
Pod informatikom se danas najčešće podrazumijeva predmet kojeg uče srednjoškolci i važno je istaknuti da se razlikuje od predmeta računarstvo. U informatici se više daje naglasak na informacije, postupke i načine obrade podataka, dok je manje riječ o samim računalima i njihovoj unutarnjoj građi, čime se više bavi računarstvo.
Izraz 'Informatika' koristi se u različitim zemljama s različitim tumačenjem te otuda i šarolike definicije. Potiče od francuskih riječi INFORMATION i AUTOMATIQUE, kao sinonim za automatsku obradu podataka (AOP). Povezana su dva pojma: informacija i automatski strojevi (računala).
U suštini predmet bavljenja informatike je razrada optimalnih metoda i sredstava primanja, pohranjivanja, prijenosa, obrade, pronalaženja i uporabe informacija.
Učinkovito djelovanje informatike čvrsto je spregnuto s računalom kao značajnog činbenika u obradi informacija, te nije ni čudo da je naziv 'Informatika' često sinonim za znanost o računalima i njihovoj uporabi, premda se računalo kao učinkovito informatičko sredstvo koristi nepuna dva desetljeća. Rezultat razvoja i primjene naprednih tehnologija i elektronike čini računalo dostupnim i učinkovitim informatičkim sredstvom.
Razvoj elektronike, posebno u tehnologiji izrade integriranih sklopova, omogućio je jeftinu izradu računalnih strojeva (svakim danom sve više), koji osim što računaju obavljaju čitav niz logičkih radnji glede omogućavanja rješavanja složenih zadaća. Osim navedenog, višestuko je porasla pouzdanost računalnih sustava, a dimenzije su se smanjile na mjeru prisupačnu radnom stolu, što računalo čini prihvatljivim za osobnu uporabu, gospodarstvo i društvo u cjelini. Mogućnost upravljanja procesima, simulacije i robotika nove su stranice čovjekove budućnosti omogućene informatikom i njenim dostignućima.
Osnovni element računalne tehnologije u svakodnevnoj praksi je MIKROPROCESOR, skup više miliona tranzistora integriranih u malom kućištu ne većem od kutije šibica, okosnica mikroračunalnog sustava, koji se može PROGRAMIRATI da izvrši zadaće prema željama korisnika. Naravno, moćnija računala (mini i mainframe sustavi i slično) sa složenijim procesorskim ustrojem mogu izvršiti složenije zadaće od mikroračunala, ali nisu predmet raširene svakodnevne uporabe. No načela rada su im sukladna. Procesor u suštini vrši obradu PODATAKA, prema zadanom programu, te se na osnovu saznanja u postojećim podacima stiču nova saznanja kao proizvod njihove obrade.
