Ipse dixit
Ipse dixit (lat. "on je rekao") uzrečica je koja se rabi za označivanje i opisivanje vrste proizvoljne dogmatske tvrdnje koju govornik očekuje da će slušatelj prihvatiti kao valjanu.[1] Također je znana kao pogreška gole tvrdnje.
Fraza ipse dixit poriče da se o nečemu može debatirati. Drugim riječima, "to je tako kako jest".[2]
Logička pogreška branjenja nekog prijedloga odvažnom tvrdnjom da je to fait accompli (franc.: svršen čin, gotova stvar) iskrivljuje taj argument tako da ga potpuno odbacuje: "Najosnovniji način da se iskrivi neki predmet jest poreći da on uopće postoji."[3]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Latinski oblik izraza potječe od rimskog oratora i filozofa Marka Tulija Cicerona (106. – 43. pr. Kr.) koji ga navodi u svojim teološkim studijima De natura deorum (lat.: O naravi bogova) kao vlastit prijevod grčkog izraza identična značenja αὐτὸς ἔφα, a označuje argument autoriteta koji su činili Pitagorini učenici kad su se pozivali na iskaze svojeg učitelja radije nego na razum ili dokaz.[4][5]
Do ranog 17. stoljeća učenjaci su rabili uzrečicu ipse dixit radi opravdanja argumenata u svojim područjima ako je iste argumente bio rabio starogrčki filozof Aristotel (384. – 322. pr. Kr.).[6]
Ipsediksitizam[uredi | uredi kôd]
U kasnom 18. stoljeću Jeremy Bentham prilagodio je izraz ipse dixit u riječ ipsediksitizam.[7] Bentham je ovaj naziv skovao radi njegove primjene na sve neutilitarne političke argumente.[8]
Pravna uporaba[uredi | uredi kôd]
Izraz ipse dixit rabi se u modernim pravnim i upravnim odlukama uglavnom kao kritika argumenata koji se temelje samo na autoritetu određene osobe i/ili organizacije.
Vrhovni sud SAD-a prepoznao je 1997. godine problem "dokaza mišljenja koji je povezan s postojećim podacima samo putem ipse dixita nekog eksperta."[9]
Povezani članci[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Whitney, William Dwight. (1906). "Ipse dixit", The Century dictionary and cyclopedia, str. 379-380; Westbrook, Robert B. "John Dewey and American Democracy", str. 359.
- ↑ Sebranek, Patrick et al. (2011). Write 1, str. 173.
- ↑ VanderMey, Randall et al. (2011). Comp, str. 183; izvadak, "Bare assertion. The most basic way to distort an issue is to deny that it exists. This fallacy claims, 'That's just how it is.'" (engl.: Gola tvrdnja. Najosnovniji način da se iskrivi neki predmet jest poreći da on uopće postoji. Ova logička pogreška tvrdi da 'to je tako kako jest'.)
- ↑ Poliziano, Angelo. (2010). Angelo Poliziano's Lamia: Text, Translation, and Introductory Studies, str. 26; izvadak, "In Cicero's De natura deorum, as well as in other sources, the phrase “Ipse dixit” pointed to the notion that Pythagoras's disciples would use that short phrase as justification for adopting a position: if the master had said it, it was enough for them and there was no need to argue further." (engl.: U Ciceronovu djelu De natura deorum, ali i u drugim vrelima, fraza ipse dixit ukazivala je na ideju da bi Pitagorini učenici rabili ovu kratku frazu kao opravdanje za prihvaćanje pozicije: ako je učitelj to rekao, njima je to bilo dovoljno i nije bilo potrebe da se dodatno o tome raspravlja.)
- ↑ Bentham, Jeremy. (1838). Works of Jeremy Bentham, sv. 1, dio 2., str. 467; izvadak, "Ipse dixit is an expression that took its rise from [...] the disciples of Pythagoras." (engl.: Ipse dixit jest izraz koji popularnost duguje [...] Pitagorinim učenicima.)
- ↑ Burton, George Ward. (1909). Burton's book on California and its sunlit skies of glory, str. 27; izvadak, "But by the time of Bacon, students had fallen into the habit of accepting Aristotle as an infallible guide, and when a dispute arose the appeal was not to fact, but to Aristotle's theory, and the phrase, Ipse dixit, ended all dispute." (engl.: No do Baconova vremena studenti su stekli naviku prihvaćanja Aristotela kao nepogrešiva vodiča, a kad je do rasprave došlo, nije se prizivalo na činjenice, već na Aristotelovu teoriju, a fraza ipse dixit okončavala je svaki spor.)
- ↑ Bentham, Jeremy. (1834). Deontology; or, The science of morality, sv. 1, str. 323; izvadak, "ipsedixitism ... comes down to us from an antique and high authority, —-it is the principle recognised (so Cicero informs us) by the disciples of Pythagoras. Ipse (he, the master, Pythagoras), ipse dixit, -—he has said it; the master has said that it is so; therefore, say the disciples of the illustrious sage, therefore so it is." (engl.: Ipsediksitizam ... nam dolazi od stara i velika autoriteta: to je princip koji su priznavali (kako nas Ciceron obavješćuje) Pitagorini učenici. Ipse (on, učitelj, Pitagora), ipse dixit, on je rekao, učitelj je rekao da je to tako; stoga, kažu učenici ovog svijetlog mudraca, stoga je to tako.)
- ↑ Bentham, Jeremy. (1838). Works of Jeremy Bentham, str. 192; izvadak, "... it is not a mere ipse dixit that will warrant us to give credit for utility to institutions, in which not the least trace of utility is discernible." (engl.: ...nije riječ o prostu ipse dixitu koji će nam jamčiti da priznamo korisnost institucijama u kojima se ne može razaznati ni najmanji trag korisnosti.)
- ↑ Filan, navodeći General Electric Co. v. Joiner, 522 U.S. 136, 137; 118 S.Ct. 512; 139 L.Ed.2d 508 (1997).