Istanbulski metro
Istanbulski metro (na turskom jeziku „İstanbul Metrosu“) sustav je masovnog javnog prijevoza u Istanbulu, u Turskoj. Gradnja je započela 1992. godine, a radovi su još uvijek u tijeku.
Sadržaj |
[uredi] Povijest
Najstarija gradska podzemna željeznica u Istanbulu otvorena je 17. siječnja 1875. godine i nosila je ime „Tünel“. Bio je to drugi po redu sustav podzemne željeznice u svijetu, nakon londonskog metroa koji je otvoren 1863. Kasnije je izgrađen Istanbul LRT, sustav lake gradske željeznice za prijevoz putnika, te je otvoren 3. rujna 1989. godine. Ukupna duljina iznosila je 32 km, od kojih je 10,4 km pruge prolazilo pod zemljom, a sustav je imao 36 postaja te se još uvijek koristi.
Prvi planovi o izgradnji pravog metro sustava u Istanbulu datiraju od 10. siječnja 1912. godine, a bili su povjereni francuskom inženjeru L. Guerbyju. Tijekom vremena događale su se promjene planova, tako je prva zamisao bila linija koja bi preko Zlatnog roga povezivala četvrti Topkapı i Şişli. Godine 1936. ponovno Francuz, planer po prezimenu Prost, predložio je metro sustav između četvrti Taksim i Beyazıt. Zatim, petnaest godina kasnije, 1951. nizozemska tvrtka Nedeco napravila je sličan prijedlog, ali sa malim preinakama. Kasnije je bilo još raznih promjena planova i novih prijedloga, ali nijedan od njih nije zaživio.
Planiranje gradnje ponovno je započelo 1987. Gradnja metroa započela je 11. rujna 1992. godine, a korištena je metoda „cut-and-cover“. Prilikom radova velike poteškoće i zastoje stvarale su arheološke iskopine. Prva linija, zvana i „M 2“ građena je postupno i postupno je puštana u promet. Prvi dio otvoren je 16. rujna 2000. godine, a povezivao je Taksim i 4. Levent. Veći dio linije pušten je u promet do kraja 2010. godine.
[uredi] Osnovne informacije
Cjelokupan sustav javnog prijevoza u Istanbulu je vrlo složen i razgranat. Gradnja metro sustava još je u punom zamahu, te je u biti do sada u funkciju pušten samo manji dio cijelog projekta.
Što se tiče same izgradnje, sve postaje metroa koje su do sada puštene u promet (podatak iz veljače 2011.) smještene su pod zemljom te su otočnog oblika. Postaja Şişli najdublja je, nalazi se 28 m ispod zemlje. Zbog činjenice da grad leži na trusnom području, metro je građen tako da može izdržati udar potresa od 9 stupnjeva prema Richeterovoj ljestvici.
[uredi] Budućnost
Linija M 2 će po završetku na europskoj strani grada imati 23 km duljine te 16 postaja. Osim toga, imat će neke produžetke/odvojke koji će je tako povezati s dijelovima grada u kojima ne prolazi.
Linija M 4 nalazit će se na azijskoj strani grada i imat će dužinu od 26,5 km te 19 postaja.
Tunel zvan „Marmaray“ zamišljen je tako da prolazi ispod mora te povezuje linije metroa iz europskog i azijskog dijela grada. Bit će dug 13,6 km, a završetak gradnje očekuje se 2012. godine.
U budućnosti se planira izgradnja još 4 linije/odvojka na europskoj strani (ukupne duljine 47,8 km) te još 3 linije /odvojka na azijskoj strani grada (nema podataka o ukupnoj duljini).
