Istanbulski metro

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Plan istanbulskog metroa zajedno sa ostalim glavnim linijama gradskog prijevoza.
Postaja Gayrettepe.
Postaja Yenisahra.
Postaja Taksim.

Istanbulski metro (na turskom jeziku „İstanbul Metrosu“) sustav je masovnog javnog prijevoza u Istanbulu, u Turskoj. Gradnja je započela 1992. godine, a radovi su još uvijek u tijeku.

Povijest[uredi VE | uredi]

Najstarija gradska podzemna željeznica u Istanbulu otvorena je 17. siječnja 1875. godine i nosila je ime „Tünel“. Bio je to drugi po redu sustav podzemne željeznice u svijetu, nakon londonskog metroa koji je otvoren 1863. Kasnije je izgrađen Istanbul LRT, sustav lake gradske željeznice za prijevoz putnika, te je otvoren 3. rujna 1989. godine. Ukupna duljina iznosila je 32 km, od kojih je 10,4 km pruge prolazilo pod zemljom, a sustav je imao 36 postaja te se još uvijek koristi.

Prvi planovi o izgradnji pravog metro sustava u Istanbulu datiraju od 10. siječnja 1912. godine, a bili su povjereni francuskom inženjeru L. Guerbyju. Tijekom vremena događale su se promjene planova, tako je prva zamisao bila linija koja bi preko Zlatnog roga povezivala četvrti Topkapı i Şişli. Godine 1936. ponovno Francuz, planer po prezimenu Prost, predložio je metro sustav između četvrti Taksim i Beyazıt. Zatim, petnaest godina kasnije, 1951. nizozemska tvrtka Nedeco napravila je sličan prijedlog, ali sa malim preinakama. Kasnije je bilo još raznih promjena planova i novih prijedloga, ali nijedan od njih nije zaživio.

Planiranje gradnje ponovno je započelo 1987. Gradnja metroa započela je 11. rujna 1992. godine, a korištena je metoda „cut-and-cover“. Prilikom radova velike poteškoće i zastoje stvarale su arheološke iskopine. Prva linija, zvana i „M 2“ građena je postupno i postupno je puštana u promet. Prvi dio otvoren je 16. rujna 2000. godine, a povezivao je Taksim i 4. Levent. Veći dio linije pušten je u promet do kraja 2010. godine.

Osnovne informacije[uredi VE | uredi]

Cjelokupan sustav javnog prijevoza u Istanbulu je vrlo složen i razgranat. Gradnja metro sustava još je u punom zamahu, te je u biti do sada (kraj 2012. godine) u funkciju pušten samo manji dio cijelog projekta.

Što se tiče same izgradnje, sve postaje metroa koje su do sada puštene u promet smještene su pod zemljom te su otočnog oblika. Istanbulski metro krajem 2012. godine broji ukupno 28 postaja (39.2 km) te još 23 u izgradnji. Ukupno su 4 linije, po dvije na svakoj strani, europskoj i azijskoj. Postaja Şişli na europskoj strani grada najdublja je, nalazi se 28 m ispod zemlje. Zbog činjenice da grad leži na trusnom području, metro je građen tako da može izdržati udar potresa od 9 stupnjeva prema Richeterovoj ljestvici.

Budućnost[uredi VE | uredi]

Metro je još uvijek u punom razvoju, a kruna projekta je tunel zvan „Marmaray“ zamišljen je tako da prolazi ispod mora te povezuje linije iz europskog i azijskog dijela grada. Dug je 13,6 km, a svečano je otvoren 29. listopada 2013. godine.[1] Dovršen istanbulski metro trebao bi imati ukupnu duljinu tračnica od oko 100 km, s tendencijom daljnjeg razvoja.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. www.hrt.hr, "Tunelom spojene Europa i Azija", objavljeno 29. listopada 2013., pristupljeno 30. listopada 2013.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]