Ivan Črnčić
Ivan Črnčić (Ivan Crnčić)[1] (Polje (Dobrinj), 2. svibnja 1830. - Rim, 7. siječnja 1897.)[2] hrvatski katolički svećenik, tajnik krčkog biskupa, ravnatelj znamenitog hrvatskog Zavoda sv. Jerolima u Rimu, prvi član JAZU, danas HAZU, s otoka Krka. Pisac, slavist, filolog, arhivist, kroatist, povjesničar; u rodnome Polju otvorio drugu redovnu školu u Dobrinjštini. Prvi je priredio čitanje i izdanje darovnice slavnog Dragoslava.[3] Objavio ju je u 1860. godine u "Zagrebačkom katoličkom listu".[3] 1874. objavio je Ljetopis popa Dukljanina pod nazivom Popa Dukljanina ljetopis po latinsku i toga nekoliko i još nešto po hrvatsku, po prepisu popa Jerolima Kaletića.[4]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rođen je na otoku Krku 2. svibnja 1830. u selu Polju.[2]
Bogosloviju studirao u Gorici (Gorizia). Za svećenika se zaredio 1856. godine. Studij bogoslovlja nastavio je u zavodu Augustineum u Beču,[5] gdje je doktorirao teologiju 1861. godine.
Tajnik Krčke biskupije bio je 1861.[2] biskupu Ivanu Josipu Viteziću.[5]
Bio je kanonik crkve sv. Jeronima i ravnatelj Hrvatskog kaptola Zavoda sv. Jeronima u Rimu.[1][2] Dužnost ravnatelja obnašao je do smrti.[5] Pouzdanik hrvatskim biskupima u Rimu, posebice Strossmayeru.[6]
Bavio se istraživanjem hrvatske crkvene i kulturne povijesti. Fokusirao se na glagoljaštvo Istre i Kvarnera. U izučavanju hrvatske glagoljaške baštine odigrao je istaknutu ulogu. Do izvora je dolazio istraživanjem arhivskog gradiva koji je potom objavljivao.[2] Objavio je mnogo monografija, studija, rasprava i članaka iz hrvatske kulturne i crkvene povijesti.[5] Fokusiranost na proučavanje glagoljskih epigrafskih spomenika pridonijela je njegovoj važnoj ulozi u otkrivanju Bašćanske ploče.[2][5]
Od 1882. godine član je HAZU.[2]
Djela[uredi | uredi kôd]
- Najstarija poviest krčkoj, osorskoj, rabskoj, senjskoj i krbavskoj biskupiji (1867).[2]
- Dvie rasprave, 1868.
- Popa Dukljanina letopis po latinsku i toga nekoliko i još nešto po hrvatsku po prepisu popa Jerolima Kaletića, 1874.
- Imena Slovjenin i Ilir u našem gostinjcu u Rimu poslije 1453. godine, 1886.
- Statut Vrbanski a donekle i svega krčkog otoka (1890).[5]
- Još dvoje o slovjenskom gostinjcu u Rimu izopačeno, 1896.
- Statuta lingua croatica conscripta = Hrvatski pisani zakoni: Vinodolski, Poljički, Vrbanski a donekle i svega Krčkog otoka, Kastavski, Veprinački i Trsatski (urednici Franjo Rački, Vatroslav Jagić i Ivan Črnčić), 1890.
Citati[uredi | uredi kôd]
»Pak, Hrvate moj, kako se mi tomu radovasmo i veseljasmo! te uskiknusmo: Zvonimir, kralj hrvatski! napis jedanaestoga vijeka! Da je za nj znao tvrdi Dobrovsky! da ga je pročitao željni Šafaržik! da ga je vidio neki hrvatski neprijatelj i njegovi poslušnici!"«Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Črnčić (Crnčić), Ivan Proleksis enciklopedija
- ↑ a b c d e f g h 7. siječnja 1987. umro je povjesničar Ivan Črnčić _ Otok Krk Dogodilo se na današnji dan _ Gradske vijesti _ 7.1.2013., otok-krk.org, (MK) Autor: Admin, 7. siječnja 2013.
- ↑ a b Milan Mihaljević, Dosadašnja čitanja darovnice slavnoga Dragoslava
- ↑ Mužić, Ivan, Hrvatska kronika 547.-1089., Marjan tisak, Split, 2002. ISBN 953-214-053-0, str. 227.
- ↑ a b c d e f Črnčić, Ivan, Hrvatska enciklopedija LZMK
- ↑ Croatica Christiana periodica Maja Polić: Studenti Augustineuma (Frintaneuma) s područja Riječke nadbiskupije/metropolije (zapadna Hrvatska), br. 67 - lipanj 2011., str. 146.