Jurij Hudolin

Dodaj poveznice
Izvor: Wikipedija

Jurij Hudolin (Ljubljana, 29. svibnja 1973.) je pisac, urednik, kolumnist, scenarist i prevoditelj.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Maturirao je u Ljubljani, gdje je na Filozofskom fakultetu studirao književnost i srpski/hrvatski jezik. Sedam je godina živio u Pavićinima, malom selu pokraj Pule. Sada živi u Ljubljani.

Djelovanje[uredi | uredi kôd]

Prvu zbirku pjesama Ako je laž kralj (1991.) objavio je s osamnaest godina. Zbirka Govori žena bila je proglašena najboljom knjigom godine po izboru časopisa Playboy (2002.), a posljednja nominacija za nagradu je za zbirku Ćekanje revolucije i mudrosti (Veronikina nagrada 2014.).[1]

Zbirke pjesama prevedene su mu na engleski, češki, mađarski, hrvatski, makedonski, albanski i srpski jezik, a revialno u tridesetak jezika.

Prvi roman Obijest[2] je objavio 2005., a slijede mu romani Pastorak (2008.), Hodač po žici (2011.) te Ingrid Rosenfeld (2013.), Osnove ljubavi i zla (2016.), Trst via Ljubljana (2017.) i Ljubljanske ulice (2018.).

Roman Obijest uvršten je među deset najboljih knjiga po izboru tjednika Mladina za 2005. godinu, a roman Ingrid Rosenfeld bio je nominiran za nagrad Kresnik za roman godine.

Romani su mu prevođeni na engleski, njemački,[3] makedonski, albanski,[4] srpski[5] i hrvatski[6] jezik.

Na slovenski preveo je knjige Miljenka Jergovića, Damira Karakaša,[7] Igora Štiksa,[8] Dubravke Ugrešić, Damira Šodana, Draga Glamuzine, Miroslava Mičanovića, Branka Čegeca, Mileta Stojića, Ljubomira Djurkovića, Jasmina Imamovića, Zdravka Kecmana, Igora Marojevića,[9] Damira Avdića, Roberta Perišića, Tomislava Markovića, Marka Pogačara, Ivana Sršena idr.

Bio je kolumnist Dela, Dnevnika, Večera,[10] Televizije Slovenija, Mladine. 2004. izdao je zbirku novinskih kolumni Ostavi ti to.

Za Televiziju Slovenija napisao petnaestak scenarija, među kojima je najpoznatiji te nagrađivan kod kuče i u inozemstvu film o nogometašu Milku Djurovskom,[11] a snimio je i dokumentarni film o najboljem slovenskom nogometašu Zlatku Zahoviču.

Urednik je u časopisu Apokalipsa. Urednik je desetak antologija poezije iz kanona svjetske književnosti. Član je Društva slovenskih pisaca,[12] Društva slovenskih prevoditelja. Dobitnik više domaćih i stranih literarnih stipendija.

Bibliografija (izbor)[uredi | uredi kôd]

Zbirke pjesama[uredi | uredi kôd]

  • Če je laž kralj/Ako je laž kralj (1991.)
  • Ajdbog in ptičvolkkača/Bog i pticavukzmija (1992.)
  • Bestije (1993.)
  • Divjanje/Divljanje (1994.)
  • Prividi nemirnega čudaka/Prividi nemirnog luđaka (1998.)
  • Govori ženska/Govori žena (2001.)[13][14]
  • Ljubezni/Ljubavi (2008.)
  • Čakanje revolucije in modrosti/Čekanje revolucije i mudrosti (2013.)[15][16]
  • Prištinski dnevnik (2015.)
  • Pudak in Rosenmind/Pudak i Rosenmind (2018.)[17]

Romani[uredi | uredi kôd]

  • Objestnost/Obijest (2005.)[2][18]
  • Pastorek/Pastorak (roman) (2008.)[19][20]
  • Vrvohodec/Hodač po žici (2011.)
  • Ingrid Rosenfeld (2014.)[21][22]
  • Osnove ljubezni in zla/Temelji ljubavi i zla (2016.)[23][24]
  • Trst via Ljubljana (2017.)
  • Ljubljanske ulice (2018.)[25]
  • O smehu Zlatka Čordića/O smijehu Zlataka Čordića (biografski esej) (2019.)
  • Samohodec (biografski roman) (2020.)
  • Čas lepih žensk (2023.)[26]
  • Velika in moški spol (2023.)[27]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ kultura, Tina Lešničar. 18. lipnja 2014. Pogovor s finalisti za kresnika: Jurij Hudolin. old.delo.si (slovenski). Pristupljeno 13. veljače 2022.
  2. ↑ a b Hudolin, Jurij. 2019. Objestnost (slovenski). Beletrina. ISBN 978-961-284-651-0
  3. ↑ Septime | Jurij Hudolin. www.septime-verlag.at. Pristupljeno 13. veljače 2022.
  4. ↑ Hudolin, Jurij. 2004. Mluví žena (češki). Větrné mlýny. ISBN 978-80-86151-97-7
  5. ↑ Hudolin, Jurij. 2017. Pastorak: život na đavoljoj zemlji 1987-1990 (engleski). Laguna. ISBN 978-86-521-2493-0
  6. ↑ Hudolin, Jurij. 2001. Govori žena (engleski). Naklada MD. ISBN 978-953-217-022-1
  7. ↑ Karakaš, Damir. 2020. Šumenje gozda (slovenski). Beletrina. ISBN 978-961-284-609-1
  8. ↑ Štiks, Igor. 2008. Elijev stol (slovenski). Študentska založba. ISBN 978-961-242-201-1
  9. ↑ Pogovorni večer: Igor Marojević, Jurij Hudolin in DJ Long. Založba Goga (slovenski). Pristupljeno 13. veljače 2022.
  10. ↑ Večer - HUDOLIN JURIJ. www.vecer.com (slovenski). Pristupljeno 13. veljače 2022.
  11. ↑ MTK, MMC / DC / DL /. Milko Djurovski - Ko nam je žoga padla na glavo (slovenski). Pristupljeno 13. veljače 2022.
  12. ↑ Jurij Hudolin - Portal slovenskih pisateljev. web.archive.org. 28. siječnja 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. siječnja 2012. Pristupljeno 13. veljače 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  13. ↑ Hudolin, Jurij. 2001. Govori ženska. Študentska založba. Ljubljana. ISBN 961-6356-49-6
  14. ↑ Stepančič, Lucija. 9. rujna 2012. Jurij Hudolin: Govori ženska ... Sodobnost. 66: 1228–1230. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. veljače 2022. Pristupljeno 13. veljače 2022.
  15. ↑ Hudolin, Jurij. 2013. Čakanje revolucije in modrosti. KUD Apokalipsa. Ljubljana. ISBN 978-961-6894-11-1
  16. ↑ Vincetič, Milan. 23. lipnja 2013. Jurij Hudolin: Čakanje revolucije in modrosti. Sodobnost. 77: 785–787. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. veljače 2022. Pristupljeno 13. veljače 2022.
  17. ↑ Kontakti; 01 475 22 13; Ars@rtvslo.si. Jurij Hudolin: Pudak in Rosenmind. ARS. Pristupljeno 13. veljače 2022.CS1 održavanje: numerička imena: authors list (link)
  18. ↑ Rugani, Goran. 2016. Poetika proze Jurija Hudolina: diplomsko delo (slovenski). G. Rugani
  19. ↑ Hudolin, Jurij. 2008. Pastorek: življenje na hudičevi zemlji 1987-1990 (slovenski). Študentska zal. ISBN 978-961-242-152-6
  20. ↑ Kotnik, Nataša. 2012. Alkoholizem v slovenskem sodobnem romanu: diplomsko delo (slovenski). N. Kotnik
  21. ↑ Jurij Hudolin: Ingrid Rosenfeld. www.biblos.si. Pristupljeno 13. veljače 2022.
  22. ↑ Jurša, Barbara. 10. prosinca 2012. Klavrna zmaga dobrih po duši. Delo. 23/24: 35. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. veljače 2022. Pristupljeno 13. veljače 2022.
  23. ↑ Hudolin, Jurij. Osnove ljubezni in zla. Beletrina. Ljubljana. str. 120. ISBN 9789612842482
  24. ↑ Pišek, Mojca. 12. srpnja 2017. V špelunki nič novega : Jurij Hudolin: Osnove ljubezni in zla. Literatura. 317/318: 256–261. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. veljače 2022. Pristupljeno 13. veljače 2022.
  25. ↑ Hudolin, Jurij. 2019. Ljubljanske ulice (slovenski). Litera. ISBN 978-961-7056-10-5
  26. ↑ Hudolin, Jurij. 2023. Čas lepih žensk. Beletrina. Ljubljana. ISBN 978-961-298-015-3
  27. ↑ Hudolin, Jurij. 2023. Velika in moški spol. KUD Apokalipsa. ISBN 978-961-7054-55-2
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Jurij_Hudolin&oldid=6690115"