Kama (rijeka)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Kama
Perm most kama.jpg
Most preko Kame kod Perma.
Duljina oko 1.805 km
Nadm. visina izvora 360 m
Prosječni istjek 3.800 m³/s
Površina porječja 507.000 km²
Izvor 4 izvorišta kod sela Kuliga u Udmurtskoj, Gornjokamska uzvisina
Ušće Kujbiševsko umjetno jezero na Volgi
Pritoci Kosa, Višera, Silva, Čusovaja, Belaja, Vjatka
Države Zastava Ruske Federacije.svg Ruska Federacija
Gradovi Solikamsk, Berezniki, Perm, Sarapul, Naberežnje Čelni
Slijev kaspijski
Ulijeva se u Volgu
Plovna od − do ušća u Volgu do grada Kerčevskij (966 km)

Kama (ruski: ́ Ка́ма; tatarski: Çulman) je rijeka u Rusiji. Najdulja je lijeva pritoka rijeke Volge i najveća po dotoku, u stvari je veća od Volge prije spajanja. Ona je šesta rijeka po dužini u Europi te istovremeno pritoka najdužoj rijeci, Volgi. Na Udmurtskom njeno ime znači "rijeka".

Smjer toka[uredi VE | uredi]

Izvire kod sela Kulige u Udmurtskoj, Gornjokamska uzvisina i teče 200 km prema sjevero-zapadu, kod sela Lojno skreće prema sjeveroistoku slijedećih 200 km, prije nego što kod Čerdjinja skreće prema jugu i zapadu u Permski kraj.

Zatim opet teče kroz Udmurtsku i potom kroz Tatarstan, gdje se kod Čistopolja ulijeva u Volgu.

Nalazi se zapadno od gorja Urala i često je korištena kao trgovačka prometnica.

Pritoke[uredi VE | uredi]

Pogled na ušće rijeke Tojme u Kamu kod grada Jelabuge.

Veće pritoke su joj Južna Keljtma (Южная Кельтма), Višera (Вишера) s Kolvom (с Колвой), Čusovaja sa Silvom (rus. Чусовая с Сылвой), Belaja s Ufom (rus. Белая с Уфой) Ik (Ик) i Zai (Зай). Desne pritoke su Kosa, Obva i Vjatka (Коса, Обва, Вятка).

Sve Kamine desne pritoke (Kosa, Urolka, Kondas, Injva, Obva/(Коса, Уролка, Кондас, Иньва, Обва) i dijel lijevih pritoka (Vesljana, Lunja, Leman, Južnaja Keljtma/Весляна, Лунья, Леман, Южная Кельтма) su nizinske rijeke koje teku sa sjevera.

Brod na rijeci Kami i most.

Gornje, hladnije i brže, rijeke izviru na Uralu i utječu u Kamu s lijeve strane (Višera, Jaiva, Kosva, Čusovaja i njihove pritoke/Вишера, Яйва, Косьва, Чусовая). Manja pritoka je i rijeka Muljanka.

Vodeni sustav[uredi VE | uredi]

Podrijetlo vode je uglavnom od snježnih padalina te kiša i podzemnih voda. Tijekom proljeća od ožujka do lipnja, kada je najviša razina, proteče 60% godišnjeg istjeka. Doseg fluktuacije u razini iznosi do 8 m na gornjem toku i 7 m na donjem. Prosječni godišnji istjek je 3.800 m³/s, a maksimalni do 27.500 m³/s.

Prosječni godišnji istijek prikazuje tablica:

mjesto udaljenostt od ušća veličina slijeva rijeke prosječni godišnji istjek
Kamska hidroelektrana 1630 m³/s
Votkinska hidroelektrana 1750 m³/s
Nižnjekamska hidroelektrana
ušće 0 km 507.000 km² 3800 m³/s

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Energetika - Umjetna jezera na Kami[uredi VE | uredi]

Željeznička pruga uz obalu rijeke Kame kod Perma.

Na Kami su sagrađena umjetna jezera kao dio Volga-Kama kaskade, od kojih su - gledano nizvodno - najveće sljedeće:

Plovnost[uredi VE | uredi]

Kama je plovna do grada Kerčevskij (966 km), a kod visokih voda još 600 km. Plovnost za niskih voda se održava produbljivanjem. Glavne luke su: Perm, Naberežnije Čelni, Solikamsk, Sarupol, Berezniki, Levšino, Krasnokamsk, Čajkovskij, Kambarka, Čistopol

Polemika[uredi VE | uredi]

Činjenica da Volga utječe u Kaspijsko more, je odavno poznata. Stoljećima je Volga bila drevni simbol Rusije. Prvo ozbiljno znanstveno praćenje ovih rijeka počelo je 1875. godine. Tada, kao rezultat mjerenja po različitim parametrima geografima postalo jasno, da je na ušću od Kame pritjecaj 4.300 m3/sek vode, a od Volge samo 3.100 m3/sek.

Galerija[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Kama