Lažištipavci

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Lažištipavci
Lasiochernes cretonatus
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Arthropoda
Razred: Arachnida
Podrazred: Dromopoda
Red: Pseudoscorpionida
Haeckel, 1866.
Područje života
Natporodice

Chthonioidea
Neobisioidea
Garypoidea
Cheiridioidea
Feaelloidea
Cheliferoidea

Lažištipavci ili pseudoškorpioni[1] (Pseudoscorpiones) su vrlo sitne, do 8 mm dužine, paukolike životinje iz razreda arahnida koje jako podsjećaju na škorpione. Rasprostranjene su na svim kontinentima i dosta su česte, ali zbog malih dimenzija ostaju nezapažene. Poznato je i opisano preko 3.000 vrsta lažnih škorpiona. Žive na skrovitim, tamnim mjestima, u pećinama, ispod lišća i kamenja, pod korom starog drveća, u gnjezdima ptica i sisavaca, na travnatim površinama pa čak i u starim knjigama, slikama.

Tijelo je podjeljeno na dva dijela:

  • prozomu, na kojoj se nalazi 6 pari udova: helicere, pedipalpi i 4 para nogu za hodanje;
  • opistozomu, koja se sastoji od 12 segmenata i ne sadrži ekstremitete.

Od škorpiona se razlikuju po tome što nemaju postabdomen. Helicere su im dobro razvijene kao i klještoliki pedipalpi. Otrovne žljezde se nalaze u osnovi pedipalpa, a na njihovim vrhovima se ove žljezde izlijevaju. Hrane se sitnim člankonošcima tako što ih hvataju pedipalpima, koji su uvijek istureni ka naprijed, i ubijaju ubrizgavajući otrov, a zatim se žrtva raskida helicerama i počinje maceriranje i predvarenje. Polusvarena hrana se usisava prednjim crijevom.

Na vrhu pokretnog članka helicera otvaraju se kanali paučinaste žlijezde. Sekret ovih žlijezda služi za pravljenje gnijezda.

U Hrvatskoj živi čak 109 vrsta iz ovog reda, po čemu je Hrvatska jedna od najraznovrsnijih zemalja u svijetu.[2]

2009. godine u špilji Biserujki na otoku Krku, je pronađena potpuno nova vrsta lažištipavca.[3]

Klasifikacija[uredi VE | uredi]

Red Pseudoscorpiones dijeli se na superporodice: Chthonioidea
Neobisioidea
Garypoidea
Cheiridioidea
Feaelloidea
Cheliferoidea

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Dogelj, V,A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd
  • Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Lažištipavci ili pseudoškorpioni (meridijani.com)
  2. Hrvatska među vodećim u svijetu po lažištipavcima (index.hr)
  3. Novi list, dnevne novine, 22. svibnja 2010. g., oglas javne ustanove "Priroda" i Primorsko-goranske županije povodom dana biološke raznolikosti, str. 11