Li Xiannian
 |
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika. |
 |
Ovaj članak ili odjeljak izgleda kao strojni prijevod. (Rasprava) Molimo vašu pomoć kod poboljšavanja ovog članka, uklanjanja netočnih prijevoda i konstrukcija. (pomoć) Ne uklanjajte sami ovaj predložak. Prepustite to administratorima. |
| Li Xiannian | |
|---|---|
 Li Xiannian 1974 |
|
| Predsjednik Narodne Republike Kine | |
| u službi 1983. – 1988. |
|
| Potpredsjednik | Ulanhu |
| Prethodnik | Liu Šaokui |
| Nasljednik | Yang Shangkun |
| Potpredsjednik Komunističke stranke Kine | |
| U službi 1977. – 1982. |
|
| Nasljednik | pozicija ukinuta |
| Potpredsjednik Vlade NR Kine | |
| U službi 1954. – 1980. |
|
| Ministar financija NR Kine | |
| U službi 1954. – 1967. |
|
| Rođenje | 23. lipnja 1909. |
| Smrt | 21. lipnja 1992. |
| Politička stranka | Komunistička stranka Kine |
| Supruga | Lin Jiamei |
Li Xiannian (Hong'an, 23. lipnja 1905 ili 1909. – Peking, 21. lipnja 1992.) , bivši je predsjednik Narodne Republike Kine. Jedan je od kineskih vođa sa najdužim stažom u vodstvu Komunističke stranke Kine. U Politbiro stranke ušao je 1956. i zadržao se na vodećim pozicijama sve do svoje smrti 1992. god. Bio je ministar financija 13 godina, potpredsjednik vlade 26 godina, član Politbiroa 32 godine, 5 godina predsjednik NR Kine i pet godina predsjednik Kineske narodne političko-savjetodavne konferencije. Imao je važnu ulogu u reformiranju Kine u osamdesetima nakon smrti Mao Ce-tunga. Bio je jedan od najutjecajnijih komunističkih lidera u Kini.Sa Deng Xiaopingom vodio je procese gospodarskog oporavka zemlje nakon sloma Kulturne revolucije. Smatra se najzaslužnijim za veliki politički uspjeh Jiang Zemina krajem osamdesetih. Umro je 21. lipnja 1992. , dva dana prije svog 83. rođendana.U Kini je poznat kao "Izvanredan vođa stranke i države, nepokolebljivi marksistički i komunistički borac". Taj prestižni naziv kineski komunisti uglavnom dodjeljuju vođama iz sedamdesetih i osamdesetih godina zbog velikih ratnih i političkih zasluga.
