Peking

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Peking
北京
Běijīng
Peking, poslovna četvrt
Peking, poslovna četvrt
Nadimak: Sjeverna prijestolnica
Koordinate: 39°54′N 116°23′E / 39.9°N 116.383°E / 39.9; 116.383Koordinate: 39°54′N 116°23′E / 39.9°N 116.383°E / 39.9; 116.383
Država Flag of the People's Republic of China.svg Kina
Osnutak 473. pr. Kr.
Vlast gradske pokrajine
 - Vrsta Općina
 - Partijski sekretar Guo Jinlong (Komunistička stranka Kine)
Površina
 - Područje utjecaja 16.801,25 km²
Visina 43 m
Stanovništvo (2012.)
 - Grad 20.693.000 (26. u Kini)
 - Gustoća 1.200 stanovnika/km² (4. u Kini)
 - Urbano područje 11.940.000 (2007.)
Vremenska zona Kinesko standardno vrijeme (UTC+8)
 - Ljeto (DST) ne primjenjuje se (UTC+8)
Poštanski broj 100000 - 102629
Pozivni broj 010
BDP (2011.) 247,7 bilijuna $ (13. u Kini)
HDI (2008.) 0,891 (2. u Kini)
ISO 3166-2 CN-10
Službena stranica beijing.gov.cn
Zemljovid
Položaj općine Peking u Kini

Položaj općine Peking u Kini

Peking (kineski: 北京, pinyin: Běijīng; "sjeverna prijestolnica") je glavni grad Narodne Republike Kine (NRK) i jedna od četiri gradske oblasti pod direktnom kontrolom vlade.

Znamenitosti Pekinga: Tiananmen, Nacionalni stadion u Pekingu, Nebeski hram i Nacionalno narodno kazalište u Pekingu

Peking je drugi po veličini kineski grad (poslije Šangaja) s oko 17,4 milijuna stanovnika (računajući gradsku oblast Pekinga)[1]. Veliki je prometni centar s mnoštvom pruga, cesta i autocesta koji ulaze i izlaze iz njega u svim pravcima. Peking je također i politički, kulturni i obrazovni centar NRK, dok su Šangaj i Hong Kong veći ekonomski centri od njega. Peking je izabran za domaćina Olimpijskih igara 2008. godine.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Satelitski snima urbanog područja Pekinga sa Zabranjenim gradom u središtu

Peking je smješten na sjeveroistoku Kine na povoljnom položaju između strateški važne regije Mandžurije i ostatka Kine. Nalazi se na visoravni između planina Xishan i Yanshan. Kroz grad teče više manjih rijeka (najvažnije su Yongding, Chaobai i Wenyu). Peking je sjeverna postaja Velikog kanala koji ga povezuje s rijekama Huang He i Yangtze.

Klima je umjerena s velikim utjecajem monsuna. Ljeta su vruća i vlažna, a zime hladne i suhe. Često vjetar donosi pijesak iz nedaleke pustinje Gobi, te su česte pješčane oluje tokom kojih grad zna biti zameten pijeskom.

Peking je oko 100 km udaljen od Žutog mora. Grad Tianjin na moru funkcionira kao pekinška luka.

Povijest[uredi VE | uredi]

Na arheološkom lokalitetu Zhoukoudian nedaleko od današnjeg Pekinga su pronađeni jedni od najznačajnijih otkrića pračovjeka homo erectusa (tzv. "Pekinški čovjek"). Starost nalazišta se procjenjuje na 500.000-750.000 godina. Na istom nalazištu postoje i nalazi iz kamenog doba starosti 27.000-10.000 godina.

Još od 723. pr. Kr. na mjestu današnjeg Pekinga postojalo je nekoliko gradova s različitim imenima. Najznačajniji je bio grad Ji koji je bio glavni grad kraljevstva Yan (jednog od kineskih kraljevstava u tzv. doba Zaraćenih država i doba Proljeća i jeseni do 221. pr. Kr). U kasnijem razdoblju su tamo postojala sjedišta prefektura dinastija Qin, Han i Jin. Od 938. na području Pekinga postoji sekundarni glavni grad dinastije Liao koji je nazvan Nanjing (u prijevodu "južni glavni grad", nema nikakve veze s današnjim gradom Nanjingom). Od 1153. se grad zove Zhongdu i postao je jedna od 3 prijestolnice dinastije Jin.

1215. godine su Kinu napali Mongoli i kod Zhongdua izvojevali jednu od najvažnijih pobjeda nako koje su zavladali Kinom (ta pobjeda je kasnije nazvana Bitka kod Pekinga). Začetak današnjeg Pekinga bio je Kanbalik ("kanov grad"), prijestolnica Kublaj-kana (1260.-1290). Taj grad se zvao Dadu ili Daidu (na mongolskom jeziku) i završen je 1293. godine.

Od 1368. godine gradom vlada kineska dinastija Ming i grad se zove Beiping. Od 1403. ima današnje ime Beijing. Pod današnjim imenom grad je bio prijestolnica Kine od 1421. do 1911.

Za vladavine dinastije Ming (1368. - 1644.) Peking počinje dobivati svoj sadašnji izgled - izgrađen je "Zabranjeni grad" (carska palača i prijestolnica 24 kineska cara tijekom pet stoljeća), Tiananmen ("vrata nebeskog mira", glavni ulaz u Zabranjeni grad), dok su gradske zidine iz tog perioda postojale sve do sredine 20. stoljeća. Od 1644. je glavni grad dinastije Qing. Grad je bio napadnut tokom Drugog opijumskog rata 1860.

Grad je često mijenjao vladare tijekom građanskih ratova vođenih tijekom revolucije i stvaranja Republike Kine (Tajvan) godine 1911. Kada je 1928. sjedište vlade preseljeno u Nanjing ("južna prijestolnica"), Peking je promijenio ime u Beiping ("sjeverni mir").

Tijekom kinesko-japanskog rata (1937.-1945.) bio je pod japanskom okupacijom da bi, po okončanju građanskog rata prevlašću komunista, 1. listopada 1949. godine postao prijestolnica novoosnovane NR Kine. Od tada Peking se proširio daleko izvan granica stare gradske jezgre dok tisuće novih zgrada, hotela i kulturnih centara mijenjanju izgled grada i predgrađa, osobito od posljednjeg desetljeća 20. stoljeća porastom moderne gradnje.

Znamenitosti[uredi VE | uredi]

Put duša prema Ming grobnicama

Peking ima vrlo mnogo tradicionalnih kineskih kulturno-povijesnih znamenitosti. Najvažnija znamenitost je Zabranjeni grad, kompleks bivših carskih palača sagrađenih u tradicionalnom kineskom stilu gradnje. Ispred Zabranjenog grada je najveći svjetski trg Tiananmen (Trg nebeskog mira). Na trgu su smješteni brojni spomenici komunističke vlasti (Velika dvorana naroda, mauzolej Mao Zedonga, Kineski narodni muzej). Značajne su i ostale bivše carske palače (najpoznatija je Ljetna palača u Pekingu).

Poznati su brojni taoistički i budistički hramovi (najpoznatiji je Nebeski hram). Ostali značajni hramovi su Hram Zemlje, Hram Sunca i Hram Mjeseca. U centru grada postoje brojni parkovi s umjetnim jezerima (najpoznatiji su Beihai, Shichahai, Zhongnanhai, Jingshan i Zhongshan).

Ming grobnice u distriktu Changping su najljepši i najveći kompleks carskih mauzoleja dinastije Ming u kojemu je sahranjeno 13 careva, počevši od trećeg cara dinastije Ming, Yonglea (1402.–1424.), koji je premjestio prijestolnicu iz Nanjinga u Peking, sve do posljednjeg cara dinastije Ming, Chongzhena, koji se objesio u travnju 1644. godine.

Najveća turistička znamenitost u okolici Pekinga je ipak Kineski zid čiji se najposjećeniji dio nalazi samo oko 30 km od grada. Također je značajno nalazište Pekinškog čovjeka Zhoukoudian.

Uprava[uredi VE | uredi]

Puni naziv uprave Pekinga je „Narodna vlada grada Pekinga” i grad je pod izravnom upravom Komunističke stranke Kine, tako da je partijski sekretar Pekinga (北京市委书记) ujedno i predsjednik gradske vlade koja obnaša izvršnu vlast grada. Vladu čine i gradonačelnik i zamjenik gradonačelnika koji se bave provedbom zakona, javnom sigurnošću i sl. Pored toga, kao glavni grad države u pekingu se održava Kineski nacionalni sabor. Pokrajinski grad Peking je podijeljen u 17 distrikta:

Zemljovid Distrikt / Okrug Kineski Populacija
(2010.)[2]
Površina
(km²)
Gustoća
(stanovnika/km²)
Dongcheng 东城区 919.000 40,6 22.635
Xicheng 西城区 1.243.000 46,5 26.731
Chaoyang 朝阳区 3.545.000 470,8 7.530
Haidian 海淀区 3.281.000 426,0 7.702
Fengtai 丰台区 2.112.000 304,2 6.943
Shijingshan 石景山区 616.000 89,8 6.860
Tongzhou 通州区 1.184.000 870,0 1.361
Shunyi 顺义区 877.000 980,0 895
Changping 昌平区 1.661.000 1.430,0 1.162
Daxing 大兴区 1.365.000 1.012,0 1.349
Mentougou 门头沟区 290.000 1.331,3 218
Fangshan 房山区 945.000 1.866,7 506
Pinggu 平谷区 416.000 1.075,0 387
Huairou 怀柔区 373.000 2.557,3 146
Miyun 密云县 468.000 2.335,6 200
Yanqing 延庆县 317.000 1.980,0 160

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Gospodarski razvoj Pekinga danas slijedi dinamičan gospodarski razvoj Kine koja sve brže izrasta u gospodarskog diva. Zbog toga se danas u gradu grade nove poslovne četvrti s modernim zgradama. Peking nije kineski gospodarski centar (taj primat pripada najvećem gradu Šangaju), ali se kao drugi grad po veličini izrazito brzo razvija i danas postaje jedan od najvažnijih svjetskih poslovnih središta. U Pekingu se jače razvija financijski i uslužni sektor koji danas akumulira 73% gradskog kapitala. Moderne elektroničke i informatičke djelatnosti su smještene u novom dijelu grada Zhongguancun koji se naziva "kineska Silicijska dolina".

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Ostali projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Peking