Manmohan Singh
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima (literatura, internetske stranice itd.) Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih izvora. |
 |
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika. |
| Manmohan Singh | |
|---|---|
 |
|
| 18. predsjednik vlade Indije | |
| trenutačno | |
| u službi od 2004. |
|
| Zamjenik | L. K. Advani |
| Prethodnik | Atal Bihari Vajpayee |
| Nasljednik | trenutni |
| Ministar željeznica | |
| U službi 2011. – 2011. |
|
| Prethodnik | Mamata Banerjee |
| Nasljednik | Dinesh Trivedi |
| Ministar financija | |
| U službi 1991. – 1996. |
|
| Prethodnik | Yashwant Sinha |
| Nasljednik | Jaswant Singh |
| Ministar vanjskih poslova | |
| U službi 2005. – 2006. |
|
| Prethodnik | Kunwar Natwar Singh |
| Nasljednik | Pranab Mukherjee |
| Guverner središnje banke Indije | |
| U službi 1982. – 1985 |
|
| Rođenje | 26. rujna 1932. |
| Politička stranka | Indijski nacionalni kongres |
| Supruga | Gursharan Kaur |
| Zanimanje | ekonomist,profesor,političar,službenik,socijalni radnik |
Manmohan Sing je predsjednik vlade Indije od 22. ožujka 2004. do danas . Smatraju ga arhitektom moderne Indije zbog ekonomske liberalizacije koju je pokrenuo 1991. dok je bio ministar financija. Rođen je 26. rujna 1932. u Gahu u Zapadnom Punjabu u današnjem Pakistanu. Član je stranke Indijski nacionalni kongres. Prvi je Sik, koji je postao predsjednik vlade.
Ekonomist je po zanimanju i jedno je vrijeme radio u MMF-u. Magistrirao je 1954. u Chandigarhu u Punjabu. Ponovo je diplomirao u Cabrigeu 1957., a doktorirao je 1962. u Oxfordu. Najobrazovaniji je od svih dosadašnjih indijskih predsjednika vlada. Zbog svoga rada u UN-u, MMF-u i drugim međunarodnim organizacijama jako je cijenjen u svijetu. Bio je ministar financija u vladi Narasima Raoa i njemu se pripisuje zasluga u reformi indijske ekonomije tokom financijske krize. Tokom vlasti Stranka Bharatiya Janata ( BJP ) bio je vođa oporbe od 1998. do 2004.
Sadržaj |
Ekonomske reforme i uspon na vlast [uredi]
Kasnih 1980-ih bio je guverner središnje banke Indije, a ministar financija je postao 1991.g. u vladi Narasima Raoa. Smatra se arhitektom reformi koje je počela sprovoditi vlada. Ekonomska liberalizacija Singha i Raoa otvorila je put k izravnim stranim investicijama. Indija se dotad nalazila u teškoj krizi s velikim deficitom. Devizne pričuve zemlje su bile iscrpljene. Zbog toga nije mogla lako platiti dospjele obroke kredita. Počele su pripreme da se zlatne pričuve Indije stave kao hipoteka u engleskoj banci da bi se dobio novac neophodan Indiji u plaćanju dospjelih obveza. Rješenje te krize Singh i Rao našli su u ekonomskoj liberalizaciji. Liberalizacija iz 1991.g. je bila prvi korak u seriji liberalizacija, koje su uslijedile tijekom 1990-ih i 2000-ih. Indija je dosegla visoki stupanj rasta i velike devizne rezerve. Iako je ekonomska liberalizacija bila uspješna Narasim Rao je poražen na izborima, jer ga je veliki dio naroda smatrao korumpiranim.
U opoziciji i izbori 2004. [uredi]
Manmohan Singh je ostao u Kongresnoj stranci, iako je bio marginaliziran i trpio stalne poraze na izborima 1996., 1998. i 1999.g. Nije se pridružio pobunjeničkom krilu stranke, u vrijeme kad se mnogo vodećih političara Kongresne stranke pobunilo protiv izbora Sonie Gandhi za vođu oporbe i predsjednika Kongresne stranke. Soniu Gandhi su nacionalisti počeli napadati zbog njenog talijanskog podrijetla.[nedostaje izvor] Iako je tada izgledalo da Indijski nacionalni kongres nema budućnosti Singh je ostao u njemu i pomogao u reformi stranačke platfome i organizacije.
Kongresna stranka u koaliciji s drugim strankama je dobila parlamentarne izbore 2004.g., najviše zahvaljujući siromašnijem stanovništvu razočaranom BJP-om, koje se okrenulo srednjem sloju. Sonia Gandhi je tada bila čelnica Kongresne stranke i očekivalo se da ona postane predsjednica vlade. Nije pristala biti predsjednicom vlade i umjesto toga imenovala je Manmohana Sinhga. Postao je predsjednik vlade 19. ožujka 2004.g.
Predsjednik vlade [uredi]
Singhova vlada se fokusirala na smanjenje proračunskog deficita, ali s druge strane je za siromašne seljake stvorila program oprosta dugova. Ekonomskom i poreznom politikom potakao je veliku ekonomsku ekspanziju. Lansirao je kampanju smanjenja vjerskih napetosti i sukoba u Indiji i počeo je politički podržavati manjine kao što su muslimani ili kršćani. Na vanjskom planu nastavio je mirovni proces s Pakistanom, što se osjeti po smanjenom terorizmu u Kašmiru. Ojačane su veze i sa SAD, Kinom i EU-om. Međutim Indija nije uspjela dobiti podršku ključnog saveznika Rusije za stalno mjesto s pravom veta u Vijeću sigurnosti UN-a.[1][2]
