Marjane, Marjane

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Logotip Wikizvora
WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Marjane, Marjane

Marjane, Marjane je hrvatska narodna domoljubna pjesma koju je prvi put zapisao pjesnik Ivo Tijardović. Danas je ona službena pjesma grada Splita.

Split − Gradska luka s Marjanom u pozadini

Izvorni stihovi[uredi VE | uredi]

Marjane, Marjane, Marjane, Marjane,
Marjane, Marjane, ča barjak ne viješ,
ča barjak ne viješ, ča barjak ne viješ,
ča barjak ne viješ, milu trobojnicu.

Milu trobojnicu, milu trobojnicu,
milu trobojnicu, crven, bijeli, plavi,
crven, bijeli, plavi, crven, bijeli, plavi,
crven, bijeli, plavi, to je barjak pravi.

Partizanska inačica[uredi VE | uredi]

Marjane, Marjane, Marjane, Marjane,
Marjane, Marjane, ča barjak ne viješ,
ča barjak ne viješ, ča barjak ne viješ,
ča barjak ne viješ, milu trobojnicu.

Na kojoj se čita, na kojoj se čita
Na kojoj se čita, ime druga Tita.
A na drugoj strani, a na drugoj strani,
A na drugoj strani, naprid Partizani!

A na vrh barjaka, a na vrh barjaka
A na vrh barjaka, zvizda petokraka!

Tko se pod njim bije, tko se pod njim bije,
tko se pod njim bije, kukavica nije,
a 'ko se ne bije, a 'ko se ne bije,
a 'ko se ne bije, bolje da ga nije.

I još jedno slovo, i još jedno slovo,
I još jedno slovo, ime Staljinovo
I još jedna bratska, i još jedna bratska
I još jedna bratska, živila Hrvatska!

Živila sloboda, živila sloboda,
živila sloboda, Hrvatskog naroda!.

Današnja inačica[uredi VE | uredi]

Marjane, Marjane, Marjane, Marjane,
Marjane, Marjane, ča barjak ne viješ,
ča barjak ne viješ, ča barjak ne viješ,
ča barjak ne viješ, milu trobojnicu.

Milu trobojnicu, milu trobojnicu,
milu trobojnicu, crven, bili, plavi,
crven, bili, plavi, crven, bili, plavi,
crven, bili, plavi, to je barjak pravi.

Pod kojim su pali, pod kojim su pali,
pod kojim su pali Zrinski-Frankopani.
Za kojim se hvali, za kojim se hvali,
za kojim se hvali, cila Dalmacija!

Tko se pod njim bije, tko se pod njim bije,
tko se pod njim bije, kukavica nije,
a 'ko se ne bije, a 'ko se ne bije,
a 'ko se ne bije, bolje da ga nije.

I još jedno slovo, i još jedno slovo,
I još jedno slovo, ime Isusovo
I još jedna bratska, i još jedna bratska
I još jedna bratska, živila Hrvatska!

Živila sloboda, živila sloboda,
živila sloboda, Hrvatskog naroda!

Povijest[uredi VE | uredi]

Zbog domoljubnog sadržaja, domoljubne strofe u doba socijalističkoj Jugoslaviji bile su zabranjene. Pridjev "hrvatski" jugokomunisti su osuđivali kao nacionalistički ispad. Nisu se smjele ni izvoditi ni tiskati sve do osamostaljenja Hrvatske 1991. Pjevale su se samo potajno. Osobe koje su pjevali nejugokomunističku inačicu pjesme su za to dobivali zatvorske kazne, a jugoslavenska milicija je takve osobe redovito premlaćivala.