Markiški jezici

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Màrkīškī jezici ili markižanski jezici,[1] skupina od četiri polinezijskih jezika koji se govore u Oceaniji na području Francuske Polinezije i Havaja. Dio su šire istočne skupine nuklearnih (jezgrovnih) polinezijskih jezika.

Predstavnici su: 1) havajski [haw], 1000 (8000 ga može govoriti ili razumjeti; 2) mangarevski (mangareva) [mrv], 1600 (1987.), na otocima Mangareva i Gambier. Posebnu podskupinu čine dva Màrkīška jezika na Markižanskom otočju 3) sjeverni [mrq] na otocima Hatutu, Nuku Hiva, Ua Huka i Ua Pou (3400 u Francuskoj Polineziji; ukupno 3690); i 4) južni) [mqm], 2100 (Wurm and Hattori, 1981.) na otocima Hiva Oa, Tahuta i Fatu Hiva[2]

Napomena: markeški se odnosi na Marche (Marke).[3]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. August Kovačec, gl. ur., Hrvatska enciklopedija, sv. 7. : Mal – Nj, Zagreb : Leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, svibnja/lipnja 2005., ISBN 953-6036-37-1, str. 79. – markižanski jezik.
  2. Ethnologue (16th)
  3. Vladimir Anić, Rječnik hrvatskoga jezika, 2. dopunjeno izd., Zagreb : Novi Liber, 1994., ISBN 953-6045-01-X (953-6045-001), str. 451.
    Wikicitati markeški 1. prid. koji pripada, koji se odnosi na Marche (u ltaliji) 2. (-ški) pril. kao u Marche, na način kao u Marche”
    (Anić, 1994., 451.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]