Micmac Indijanci

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Micmac Indijanci (muškarac i žena).
Micmac wigwam
Micmaci iz Nove Škotske
Micmac wigwami
Zemljopisni raspored
Elsipogtog (Big Cove), zdravstvena stanica Elsipogtog Micmaca u New Brunswicku
Zastava države Mikmaka

Micmac (Mi'kmaq [miːgmaɣ]; također i kao Míkmaq, Mi'gmaq, Micmac, MicMac)), pleme američkih Indijanaca porodice Algonquian naseljeno na velikom području kanadskih provincija Newfoundland, Nova Scotia, New Brunswick i Prince Edward Island, te na otoku Cape Breton Island. Micmaci su najsrodniji Abenakima a sastoje se od konfederiranih 'bandi' ili 'distrikata', čiji potomci danas žive na mnogim kanadskim rezervatima. Francuski misionari su prvi bijelci koji u ranom 17. stoljeću dolaze sa Mikmakima u kontakt. Izvorna Micmac-populacija, prema Sultzmanu, procjenjuje se na do 30,000, ali im je broj oko 1630., ponajviše zbog raznih epidemija sveden na 4,000. U novije doba, pred ulazak u novo tisućljeće u Kanadi je registrirano oko 16,000 Mikmaka, no izgleda da populacija ovog naroda u Kanadi i SAD.-u iznosi oko 25,000 (Sultzman). Oko 2,000 Micmaca živi na području Bostona i nekoliko stotina u New Yorku.

Ime[uredi VE | uredi]

Micamac ili Mi'kmaq, Míqmaq, Míkmaq, Mi'mkaq, Miiqmaq, Miikmaq Indijanci sami sebe nazivaju 'Lnu'k' ili 'L'nu'k' , u značenju "the people", dok dobro poznati naziv Micmac znači "my friends", i označava konfederaciju, odnosno konfederirani distrikte ili bande. Ostali nazivi koji su im kroz povijest davani od susjeda su Cape Sable Indijanci, 'Matueswiskitchinuuk' , naziv Maliseet Indijanaca koji znači "Porcupine Indians" ili dikobrazovi Indijanci, koji dolazi po običaju što su bodljike dikobraza koristili za ukrašavanje odjeće; Shonack, Indijanci Beothuk, "Bad Indians", naziv dolazi po tome što su bili u ratu; Souriquois; Francuzi; naziv je nepoznatog porijekla; i Tarrateen, Britanci; ime je isprva označavalo i Abenake. "Míkmaw" je pridjevski oblik množine za narod, Míkmaq.

Izvorna podjela: Distrikti ili bande[uredi VE | uredi]

  • Epeggoitg (Epelwik), glavna banda sa Prince Edward Islanda.
  • Esgigiag (Eskikewa'kik), Nova Scotia, u okruzima Halifax i Guysborough.
  • Gespegiag (Kespek), u okruzima Gloucester, Northumberland i Restigouche u New Brunswicku i poluotoku Gaspe u Quebecu.
  • Gespogoitg (Kespukwitk), u Novoj Škotskoj u okruzima Annapolis, Digby, Quenns, Shelburne i Yarmouth.
  • Onamagig (Wunama'kik), na Cape Breton Islandu.
  • Segepenegatig (Sipekne'katik), u Novoj Škotskoj u okruzima Colchester, Hants, Lunenburg i Kings.
  • Sigenitog (Siknikt), u okrugu Cumberland u Novoj Škotskoj, i okruzima Albert, Kent, Queens, Saint John i Westmoreland u New Brunswicku.
  • Tagamgoog (Taqamkuk), južni Newfoudland.

Sela[uredi VE | uredi]

  • Antigonishe, kod sadašnjeg Antigonish, Nova Škotska
  • Beaubassin, misija čija lokacija nije utvrđena.
  • Boat Harbor, kod današnjeg, Pictou, Nova Škotska.
  • Chignecto, Nova Škotska.
  • Eskusone, Cape Breton Island.
  • Indian Village, kod Lake Badger, okrug Fogo, Newfoundland.
  • Isle of St. Johns, možda u Novoj Škotskoj.
  • Kespoogwit, spominje se i kao selo na jugu ili istoku Nove Škotske. Drugo je ime bande Gespogoitg.
  • Kigicapigiak, na rijeci Cascapediac, okrug Bonaventure, Quebec.
  • Le Have, kod ušća rijeke Mercy, blizu Lunenberga, Nova Škotska.
  • Maria, okrug Bonaventure, Quebec.
  • Minas, Nova Škotska.
  • Miramichi, desna obala rijeke Miramichi, na ušću.
  • Nalkithoniash, možda Nova Škotska.
  • Nipigiguit, ušće rijeke Nipisiguit, New Brunswick.
  • Pictou, sjever Nove Škotske.
  • Pohomoosh, možda Nova Škotska.
  • Restigouche, sjeverna obala istoimene rijeke, okrug Bonaventure, Quebec.
  • Richibucto, ušće rijeke Richibucto, okrug Kent, New Brunswick.
  • Rocky Point, na Prince Edward Island.
  • Shediac, kod Shediaca na istočnoj obali New Brunswicka.
  • Shubenacadie, rijeka Shubenacadie, Nova Škotska.
  • Tabogimkik, možda Nova Škotska.

Povijest[uredi VE | uredi]

Micmaci su pleme koje prvi spominje 1497. Giovanni Caboto, poznatiji kao John Cabot, ali prve kontakte sa Europljanima izgleda da su ostvareni još oko 1000. godine dolaskom norveških Vikinga, a moguće čak i sa baskijskim ribarima koji posjećuju Grand Banks prije dolaska Columba u Novi svijet. Kontakt Mikmaka i Europljana vjerojatni su i 1501. i kasnije kada na Grand Banks dolaze radi ribolova Baski, Španjolci, Irci, Britanci i Francuzi, oni se događaju vjerojatno svakog ljeta jer ovi ribari dolaze na obalu radi sušenja ribe i trgovine, uglavnom za krzno, na što su Micmaci bili spremni. U ranom 17. stoljeću oni su pokršteni od francuskih misionara, te postaju njihovi prijatelji, i neprijatelji Engleza. Sa Englezima nijedan Micmac nije potpisao ugovor 1760.-1761., a neke bande ostale su sa njima u ratu sve do 1799. Za vrijeme Američke revolucije naklonjeni su Amerikancima. Ranih 1800.-tih potpisuju ugovore po kojima su za njih utemeljeni rezervati u kanadskim primorskim provincijama.

Etnografija[uredi VE | uredi]

Micmac Indijanci eksperti su u kanuizmu čija je ekonomija počivala na lovu i ribolovu, ali im se kultura pod utjecajem pristiglih bijelaca radikalno promijenila. Za razliku od njima srodnih Abenaki Indijanaca sa juga, kod Micmaca nije bilo agrikulture, čiji je glavni uzrok njihov sjeverniji položaj, geografsko-klimatski nepogodan uzgoju kulturnog bilja.

Oni su svakako najpoznatiji po svojim kanuima, konstruiranim od brezove kore. Kora breze koristila se i za druge potrebe, a to su prvenstveno wigwami, kojih je bilo dva tipa. Jedan tip bio je manji, oblika stošca koji je mogao primiti 10-12 ljudi. To je zimski wigwam. Ljetni wigwam bio je veći, pravokutan, i u njega se moglo smjestiti 10-24 osobe.

Micmaci su polu-sjedilački narod koji su se rutinski ljeti pokretali između svojih ljetnih sela i u unutrašnjost prema svojim zimskim lovačkim kampovima. Javor, dobro poznat Algonquianima istočnih šuma sakupljali su tijekom proljeća. Lov je počinjao u jesen a hvatali su američkog losa i jelena. Po zimi su se kretali pomoću krplji i služili se saonicama i tobogganima. Riječ toboggan, upravo je iz njihovog jezika a izvorno glasi taba'gan.

Svoje funeralije su pripremali prije smrti umirućeg, napuštajući smrtno bolesne i ranjene da otpjevaju svoju pjesmu smrti, kada ga njegovi suplemenici više ne mogu čuti. Ovaj običaj nije usamljen i poznat je i među sjevernijim Eskimima, koji također žive u teškim klimatskim uvjetima. Kao simbol tuge za onim koji će ih napustiti Micmaci su ubijali pse.

Vidi[uredi VE | uredi]

Siguniktawak.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • W. D. & R. S. Wallis, The Micmac Indians of Eastern Canada (1955).

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Micmac Indijanci