Milo Jukić

Dodaj poveznice
Izvor: Wikipedija
Milo Jukić
Milo Jukić
 Izvore u ovom članku treba wikipedizirati. (Rasprava)
Izvore treba navesti u skladu s preporukama. Potom uklonite ovaj predložak.

Milo Jukić (Deževice kod Kreševa, 1966.) hrvatski je novinar i publicist iz BiH.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Bavi se književnošću, poviješću, etnologijom, publicistikom i dokumentarnim filmom. Književni radovi objavljivani su mu u BiH, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji, Rumunjskoj, Albaniji i Belgiji, a etnološki i povijesni u sarajevskim znanstvenim časopisima "Bosna franciscana" i "Hrvatska misao", u "Hercegovini" (Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru i Hrvatski institut za povijest Zagreb) te u "Croatici" (Flozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu). Autor je i mnogih predgovora, recenzija, prikaza i leksikografskih natuknica, kao i većeg broja publikacija (monografija, ljetopisa, vodiča, brošura i sl.),

Triput je bio dobitnik nagrade Fondacije za izdavaštvo Sarajevo (Ministarstvo kulture i sporta FBiH): za roman "Samo jednom se gubi" (2012.),[1] za knjigu pjesama "Od koložega do snežnika" (2015.),[2] te za roman "Muke majstora Antona s Padove" (2020.), "Nagrade kreativnih događaja" UVKF (Ustanova Velenjska knjižna fundacija, Velenje, Slovenija) za 2013. godinu[3] te nagrade Udruženja izdavača i knjižara BiH na 26. sajmu knjiga Sarajevo kao najbolji književni urednik u BiH za 2013. godinu.[4] Uvršten u antologiju "Sublimisme balkanique" /poètes de Bosnie-Herzégovine/ (M.E.O., Bruxelles, 2014.).[5] Član je Društva pisaca BiH. Od 2015. bio je i član PEN centra BiH, a iz članstva je, zbog grube politizacije i ideologizacije spomenutog udruženja, zajedno s većim brojem književnika, istupio u svibnju 2020. godine.

Dobitnik je i Povelje za doprinos u očuvanju i obnovi kulturno-povijesnog naslijeđa BiH (Federalno ministarstvo kulture i sporta, 2019. godine).

Dugo godina bavio se novinarstvom (radio i TV-prilozi za "Glas Amerike", novinski prilozi i fotografije u brojnim dnevnim i tjednim novinama u BiH i Hrvatskoj). Na portalu "Bljesak" dosad je objavio više od 400 putopisa iz Albanije, Austrije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Češke, Francuske, Grčke, Hrvatske, Italije, Mađarske, Makedonije, Njemačke, Rumunjske, Slovačke, Slovenije, Srbije i Švicarske.[6]

Posljednjih godina prozu, poeziju te povijesne crtice objavljuje na web stranici Miljenka Jergovića.[[1]]

Uredio je osam godišta ljetopisa "Lepenička dolina". Tajnik je Književne zaklade/fondacije "Fra Grgo Martić" i glavni urednik svih njenih izdanja. Živi u Kreševu (BiH).

Djela[uredi | uredi kôd]

Knjige (književnost)[uredi | uredi kôd]

  • "Ožiljci i brazgotine" (zbirka poezije), CKO, Tešanj, 2010. godine
  • "Tri dana u Karaševu/Trei zile la Caraşova" (putopisna proza), Caraşova/Karaševo (Rumunjska), 2011. godine (dvojezično)
  • "Samo jednom se gubi" (roman), TKD "Šahinpašić", Sarajevo, 2013. godine, "Klepsidra", Kreševo, 2014. godine
  • "Od koložega do snežnika" (knjiga poezije), "Planjax", Tešanj, 2016. godine,[7]
  • "Od Đerdapa pa do Jadrana" (putopisno-dnevnička proza), "Klepsidra", Kreševo, 2017. godine
  • "Pitomošću okovano" (zbirka poezije), "Klepsidra", Kreševo, 2019. godine
  • "Muke majstora Antona s Padove", "Planjax", Tešanj, 2021. godine

Knjige (povijest i etnologija)[uredi | uredi kôd]

  • "Deževice – pregled povijesnih zbivanja, toponomastika, sastav i podrijetlo stanovništva", 2001. godine
  • "Etnološki i povijesni prilozi iz kreševskog kraja 1", 2008. godine
  • "Znameniti i zaslužni Kreševljaci od najstarijih vremena do danas", 2011. godine
  • "Kiseljak u starim razglednicama, fotografijama i arhivskim dokumentima", 2015. godine
  • "Katolički rodovi župa Kreševo, Banbrdo (Lepenica), Kiseljak i Deževice 1742. – 1992.", 2015. godine, 1. i 2. dio
  • "Katolički rodovi župe Fojnica 1742. – 1992", 2017. godine
  • "Brnjaci" (monografija), 2019. godine
  • "Župa Banbrdo-Lepenica" (monografija), 2019. godine
  • "Kreševo – prozorčić u davnine", 2022. godine

Film[uredi | uredi kôd]

  • Dokumentarni film „Fra Grgo Martić – bosanski Homer" (scenarij, 2010.), neovisna produkcija
  • Dokumentarni serijal „Bosna u franjevačkim ljetopisima“ (scenarij i režija, 2021.), 12 epizoda, BHT /državna televizija BiH/

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Arhivirana kopija (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 29. svibnja 2018. Pristupljeno 28. svibnja 2018.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  2. ↑ Arhivirana kopija (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 9. studenoga 2016. Pristupljeno 28. svibnja 2018.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  3. ↑ “LIRIKONFEST” SLOVENIJA Uspješan nastup bh. pjesnika, među nagrađenima Milo Jukić  Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. lipnja 2013. (Wayback Machine) (Pristupljeno 27.06.2013.)
  4. ↑ http://www.klix.ba/vijesti/kultura/sajam-knjige-posjetilo-50-000-ljudi-izlagacima-dodijeljene-nagrade/140428072#28
  5. ↑ http://www.librairiewb.com/9782930702728-sublimisme-balkanique-tome-2-poetes-de-bosnie-herzegovine-tomislav-dretar/
  6. ↑ https://www.bljesak.info/tagovi/Milo%20Juki%C4%87
  7. ↑ http://www.jergovic.com/ajfelov-most/dolazi-milo-jukic/

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Milo_Jukić&oldid=6894732"