Miranha

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Miranha (Miraña, Miránha, Mirânha, Mirãnha, Miranhas, Mirânia, Miranya, Miránya).- Pleme Boran Indijanaca iz brazilske države Amazonas nastanjeni na donjem toku rijeke Caquetá, blizu ušća rijeke Cabinari. Paul Rivet Miranhe klasificira velikoj porodici Tupi-Guarani, ogranku Tupí, no to nije prihvaćeno. Pleme Miranha najsrodnije je plemenu Bora s kojima čine porodicu Boran, koju vode i kao ogranak velike porodice Huitotoan. Miranha danas žive (613; 1997) na 4 rezervata (Terras Indígenas) u državi Amazonas, to su: Cajuhiri Atravessado, zajedno sa plemenima Kambeba i Tikuna; Cuiu-Cuiu na rijeci Japurá; Meriá, na srednjem toku rijeke Solimões; Miratu, srednji tok Solimõesa. Na području Kolumbije, žive u departmanu Amazonas, ima također oko 600 Miranha (445; 1998) + 600 Bora i 1,000 Huitotoa. Miranhe u Kolumbiji i Brazilu nisu direktno u kontaktu, ali se smatraju jednim narodom.

Ime i jezik[uredi VE | uredi]

Jezik Miranha srodan je sa Bora-jezikom, ali se u Brazilu danas sporazumijevaju na portugalskom. Očuvao se u Kolumbiji gdje još skupine Miranha međusobno komuniciraju na njemu.

Povijest[uredi VE | uredi]

Miranhe su na zlu glasu po prodaji svoje vlastite djece trgovcima u Teféu, kao i prodaji zarobljenih ratnika iz neprijateljskih plemena. Robovi su u kolonijalno vrijeme odvođeni da bi radili kod obitelji u Teféu, i ovakvom trgovinom bi dolazili do metalnog oruđa. Na kraju optužuje ih se i zbog same antropofagije. U očima izvjesnog Martiusa (1820) koji putuje zemljom Miranha u Kolumbiji, oni su konstantno u ratu sa ostalim plemenima. Kroz nozdrve su nosili provučene šipčice ili školjke, a veliki bubanj izrezan iz balvana služio je za komunikaciju na velike udaljenosti, i naziva ga "signal drum". Ovaj prirodoslovac navodi i njihov običaj jedenja neprijatelja ubijenih u ratu, a spominje i trgovinu robovima sa bijelcima. Prava komercijalna ekspanzija doći će sa eksploatacijom gume. Početkom 20 stoljeća Koch-Grünberg će posjetiti rijeke Japurá i Apaporis, i izvijestiti o mnogim napuštenim selima, kao rezultatu od straha pred Kolumbijcima. Monogi Miranhe bili su pobijeni na svom tradicionalnom teritoriju na rijeci Cahuinari, vodama između rijeka Caquetá i Putumayo. O cijelom ovom kraju se disputiralo između Kolumbije i Perua. Mnogi Miranhe odvedeni su sa Japure na rijeke Purus, Juruá i Jutaí, kako bi radili za sakupljače gume. Na zaštiti Indijanaca poradit će 1929. SPI (služba za zaštitu Indijanaca), kada će im biti doznačena područja za rezervate Méria i Miratu,što je gotovo cijelu dekadu ranije, nego su utvrđene granice (1929) izneđu Brazila i Kolumbije. Brazilska država manifestirala priznanje građanskih prava svim onima što su iz Kolumbije bili transportovani u Brazil. Trgovina se i danas održala na rijeci Japurá, gdje parobrodska linija održava vezu sa lukom Jubará, posljednjom postajom legalne trgovine.

Etnografija[uredi VE | uredi]

Kultura Miranha pripada kišnoj šumi, oni su bili sjedilački narod koji je živio od agrikulture (uzgoj manioke), lova, ribolova i sakupljanja. Miranha-populacija danas je veoma pokretna i dinamična i nije ograničena na izolirana rezervatska područja. Njihovi poslovi danas ih tjeraju da se kreću po ruralnim i urbanim područjima, prvenstveno zbog prodaje manioke, raznog voća i ribe, kao i potragama za raznim uslugama, prvenstveno zdravstvenim. Danas Miraña Indijanci iz Brazila zapuštaju svoje domorodačke običaje, i svoju djecu šalju u školu da uče "língua do branco", odnosno 'jezik bijelih ljudi' .

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]