Mocoví

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Mocoví (Mocobí, Mbocobí, Moncobys, Amocobies, Mbokobí, Mocoit, Mokoilasseek, Bocovíes, Moqoit, Moqoile’ec, Amokebit, Mosobíes, Moscovi, Mokowitt, Mokovit, Guaycurues, Frentones, Montaraces), pleme i skupina plemena porodice Guaycuruan nastanjenih u Gran Chacu na sjeveru Argentine, sjeveroistočno od Santa Féa. Mocovi su se kroz povijest sastojali od više plemenskih skupina. Suvremena populacija iznosi im 4,525 (2000. WCD) u departmanima O'Higgins, Chacabuco, Fontana i San Lorenzo u provinciji Chaco, i departmanima Garay, Obligado, San Javier, San Justo i Vera u provinciji Santa Fé.

Plemnske skupine[uredi VE | uredi]

17. i 18. stoljeće:
U 18., 19. i 20. stoljeću:

Povijest[uredi VE | uredi]

Mocoví su bili ratničko pleme sa gornjeg toka Bermeja, slično i srodno svojim saveznicima Abiponima, Tobama i Mbayama. Njihova populacija procjenjena je 1800 na 2,000 ratnika ili 6,000 duša. U ranom 18. stoljeću oni su u ratu sa Španjolcima što guvernera Urizara navodi da povede 1710. veliku ekspediciju od 3,000 ljudi protiv Chaco plemena. Neka plemena tada stupiše u mir sa Španjolcima, ali Mocoví još narednih 30 godina neće prestati sa svojim napadima. Tek će 1743. neki od njih otići na misiju San Xavier koju je utemeljio otac Francisco Burges Navarro. Do ovoga dolazi nakon što se dvojica poglavica Mocovíja Aletin i Chitalin sprijatelje sa Španjolcima. Ovdje će ih pokušati privoljeti na sjedilački život ratara, jer su Indijanci bili nomadski lovci i sakupljači. U današnje vrijeme polagano se asimiliraju u argentinsko društvo.

Etnografija[uredi VE | uredi]

Život i običaji

Mocoví su tek ponekad gradili sebi privremene logore, obične štitnike protiv vjetra sklepane od granja prekrivenih kožama. Živjeli su od lova, ribolova i sakupljanja. njihovo oružje tipično je za Chaco i Patagoniju. sastojalo se od luka i strijele, koplja, sulica i bole. U lov se išlo ili kolektivno, ili svako za sebe. Glavna lovina bili su nandui, pekari, jelen i kajman kojega ima u Chacu a hvatao se harpunama sa riječne obale.

Ribolov je najvažniji tijekom kišne sezone. Muškarci ribare mrežama i harpunama. ene u svom privređivanju najviše vremena posvećuju sakupljanju divlje bijne hrane, kao što je algarroba (Prosopis alba i Prosopis nigra), Acacia monoliformis, chañar (Gourliea decorticans) i voće mistola (Zizyphus mistol), i jestive dijelove raznih vrsta palmi Capparis retusa, Morrenia odorata i druge. Med i prženi skakavci (porodica Acrididae) važan su izvor prehrane koje Indijanci pohranjuju i čuvaju za kasnije prigode.

Mocoví drže pse kao čuvare, ali i za lov. Danas od domaćih životinja posjeduju konje, ovce i koze.

Tijekom sušne sezone često dolazi do nestašica pitke vode, do koje domišljato nalaze na lišću palme caraguatá (Bromelia sp.) i gomolju čipóya (Jacaratia hassleriana; vidi), a onda je spremaju u zemljanim vrčevima.

Bullboat-kanui služe tek za prijevoz starijih nemoćnih osoba i malene djece preko rijeke, nalik onim mandanskim. Ločarija im je prosta, košaraštvom se ne bave. Žene od vlakana spomenute caraguate proizvode užeta, ribarske mreže, mreže za nošenje i torbe. Pamuk i vunu tkaju na vertikalnim stanovima.

Društvo Društvo Mocovija sastoji se od proširena obitelji ili egzogamnih bandi kojih je nekoliko takvih povezano u endogamno pod-pleme. Razne pod-plemenske skupine periodično sa sakupljaju zbog različitih razloga, vjerskih, socijalnih ili naročito u vrijeme rata kad regionalni politički autoritet dobiva na značaju.

Ženidba je monogamna ali se izvještavalo i o sororalnoj poliginiji. Postamaritalno stanište je uksorilokalno a sistem srodstva je havajskog tipa. Teknonimija (n.n.-ov otac), za razliku među Lenguama, je nepoznata.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Fúrlong, Guillermo C. (1938). Entre los mocobíes de Santa Fé. Según las noticias de los misioneros jesuítas Joaquín Camaño, Manuel Canelas, Francisco Surges, Román Arto, Antonio Bustillo y Florián Paucke. Buenos Aires: Amorrortu e Hijos.
  • Martínez Crovetto, Raúl (1968). "Estado actual de las tribus mocovíes del Chaco (República de Argentina)." Etnobiológica (Corrientes: Universidad Nacional del Nordeste, Facultad de Agronomía y Veterinaria) 7:1-23.

sistem srodstva

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]