Monroeva doktrina

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
James Monroe
John Quincy Adams

Monroeva doktrina (engl.: Monroe Doctrine) objavljena je 2. prosinca 1823. od strane američkog predsjednika Jamesa Monroa. Doktrina navodi kako će svaki daljnji pokušaj europskih nacija da koloniziraju ili interveniraju u zemljama Sjeverne i Južne Amerike biti smatran činom agresije i zahtijevati intervenciju Sjedinjenih Država. Istovremeno, doktrina je navodila kako se Sjedinjene Države neće uplitati u već postojeće europske kolonije niti sudjelovati u internim problemima europskih država. Doktrina je sačinjena pod vodstvom ministra vanjskih poslova Johna Adamsa. Dokument je zamišljen kao protivljenje europskom kolonijalizmu. Kasnije je doktrina tumačena kao pravo SAD-a da intervenira u zemljama Južne Amerike kao i u Srednjoj Americi.

Doktrina je donesena u vrijeme kada su gotovo sve latinoameričke kolonije Španjolske i Portugala bilo stekle, bilo se nalazile na pragu sticanja nezavisnosti od Španjolskog i Portugalskog Imperija; Peru je nezavisnost konsolidirao 1824. godine, a Bolivija će nezavisnost steći 1825. godine, što je značilo da su pod španjolskom upravom ostale samo Kuba i Portoriko. Sjedinjene su Države, radeći u dogovoru s Britanijom, željele spriječiti daljnji dolazak europskih sila.[1]

Predsjednik James Monroe doktrinu je predstavio tokom sedmog godišnjeg govora o stanju Unije u Kongresu. Sam pojam, "Monroeova doktrina", skovan je 1850. godine,[2] unatoč činjenici da je stvarni tvorac doktrine bio državni tajnik John Quincy Adams. Do kraja19. stoljeća, Monreova doktrina se smatrala definirajućim momentom u vanjskoj politici Sjedinjenih Država, a ujedno je bila i jedan od najdugovječnijih stupova iste. Mnogi kasniji državnici i predsjednici pozivat će se na ovu doktrinu, među kojima Theodore Roosevelt, John F. Kennedy, Lyndon B. Johnson, Ronald Reagan i drugi. U jednom amandmanu Theodora Roosevelta iz 1904., (The Roosevelt Corollary), zaključuje se da SAD ima pravo nastupati kao "međunarodna policija" (international police power) ako se Karipske i Srednjoameričke države ponašaju "necivilizirano". Ovaj dodatak često je prizivan kao podrška miješanju SAD-a u Latinskoj Americi tijekom Hladnog rata.

Namjera i utjecaj Monroeove doktrine ostali su na snazi, uz tek manje varijacije, više od jednog stoljeća. Primarni cilj doktrine bilo je oslobađanje Latinske Amerike straha od europske intervencije i izbjegavanje situacija u kojima bi Novi svijet postao bojno polje za zemlje Staroga svijeta, a sve kako bi Sjedinjene Države nesmetano mogle širiti vlastiti utjecaj. Doktrina je tvrdila kako bi Stari i Novi svijet trebale ostati različite utjecajne sfere upravo zato što su sastavljene od potpuno odvojenih i nezavisnih nacija. Ipak, zemlje Latinske Amerike s vremenom su počele prezirati doktrinu zbog njezina naglašenog intervencionizma i suptilnog imperijalizma, a 2013. godine, američki državni tajnik John Kerry objavio je kako je "era Monroeove doktrine završena".[3]

Literatura[uredi VE | uredi]

  1. Herring, George C., From Colony to Superpower: U.S. Foreign Relations Since 1776, (2008.) str. 153.-155.
  2. "Monroe Doctrine, Oxford English Dictionary, 3. izdanje (2002.).
  3. John Kerry, Remarks on U.S. Policy in the Western Hemisphere, pristupljeno 20 studenog 2013.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]