Nagrada Stjepko Težak
Nagrada Stjepko Težak, hrvatska je književna nagrada.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Nagradu su 2014. godine utemeljili Ogranak Matice hrvatske u Ozlju, Gradska knjižinica i čitaonica Ivana Belostenca Ozalj i Grad Ozalj. Dodjeljuje se pobjednicima Međunarodnog natječaja za kratku ljubavnu priču „Moje drago serce“ za najbolju kratku ljubavnu priču. Natječaj je inspiriran oproštajnim pismom Petra Zrinskog supruzi Katarini.
Opis[uredi | uredi kôd]
Nagrada naziv nosi u spomen na znamenitoga hrvatskog jezikoslovca Stjepka Težaka, rođenog u Požunu kraj Ozlja.
Priče trebaju biti ljubavne tematike te također biti vezane uz Ozalj i njegovu kulturnopovijesnu baštinu.
Dodjeljuju se tri nagrade koje se sastoje od povelje i novčane nagrade. Uz to pohvaljuje se još sedam priča. Članovi ocjenjivačkog povjerenstva natječaja su Julijana Matanović, Dubravka Težak i Jasmin Imamović.
Dobitnici[uredi | uredi kôd]
2014.[uredi | uredi kôd]
- 1. nagrada: Kristina Kasumović, Moje zvijezde[1]
- 2. nagrada: Magdalena Mrčela, Urota ozaljsko-zagrebačka[2]
- 3. nagrada: Rosie Kugli, Ljubovca Ozlja[3]
Pohvaljene priče: Anka i rijeka Snježane Babić-Višnjić, Zapisi nijemog čovjeka Andree Bosanac, Izložba za poludit Maria Kolara, Živjeti Morene Livaković, Dvorska dama Nives Matijević, 20. ožujka Mirjane Mrkela i Ples Marije Pilić.[4]
2015.[uredi | uredi kôd]
- 1. nagrada: Vlasta Linić, Ivorova loza
- 2. nagrada: Vesna Ljubić Sammartino, A Kupa teče
- 3. nagrada: Sebastijan Antonio Kukavica, Što ako jedne noći u tvoju samoću ušulja demon i upita te šta ako (solilokvij Ivana Antuna Zrinskog koji umire pomračenog uma u tvrđavi Schlossberg)
Pohvaljene priče: Dodir struje Branke Primorac, Mačka Blaženke Slovenec, Majčino pismo Doris Pandžić, Na kupalištu Dinke Premužić, Stablo u snijegu Anele Borčić, Kiša Gordane Lenić i Carstvo tišine Vinka Drače.[5]
2016.[uredi | uredi kôd]
- 1. nagrada: Zdenka Maltar, Kad Ana Karenjina plače
- 2. nagrada: Kristina Gavran, Nalivpero
- 3. nagrada: Ivan Katičić, Žena u plavom
Pohvaljene priče: Munjara Marte Glowatzky Novosel, To su bili naši dani Denisa i Anite Peričić, Ispovijed Jelene Ignjatove, godine Gospodnje 1751. Vinka Drače, Nevidljivi Tamare Lovey, Modri Ružice Aščić, Velika ljubav u maloj priči Ljiljane Matković i Veronikino srce Danile Linić.[6]
2017.[uredi | uredi kôd]
- 1. nagrada: Danila Linić, Ispovijed oca Vjekoslava (Aloisiusa) redovnika Pavlina
- 2. nagrada: Senka Čorak, Miris divlje naranče
- 3. nagrada: Marija Dukić, Kao snijeg
Pohvaljene priče: Moje drago serce Ivane Adlešić Pervan, Sretan kraj Snježane Babić-Višnjić, Vrisak Kamuela Efoja,[7] Akvareli smrti Igora Ivka, Moje drago serce Erika Matejaka, Skrivena u lopočima Ljiljane Matković i Vještica Marina Pelaića.[8]
2018.[uredi | uredi kôd]
- 1. nagrada: Senka Čorak, Ključonoša
- 2. nagrada: Andy Jelčić, Sutra budu mene glavu sekli
- 3. nagrada: Ivana Josić, Opet je kidnuo
Pohvaljene priče: Dva Petra i treći, Lidije Barte, Priča o doktorici i vojniku, Marije Dukić, I ja tebe, Dražena Filoševića, Nikog nema doma, Zdenke Maltar , Profil utvrde, Suzane Matić, Dvadeseti devet godina, i tek ponešto dana, Denisa i Anite Peričić te Pero i Katica, Ines Trkulje.[9]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- Bilješke i literatura
- ↑ http://www.matica.hr/vijenac/567/tezakovi-dani-u-ozlju-25111/, pristupljeno 16. siječnja 2018.
- ↑ https://www.kriticnamasa.com/item.php?id=749, pristupljeno 16. siječnja 2018.
- ↑ http://kaportal.rtl.hr/promo/tajna-prijateljice-noci Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. siječnja 2018. (Wayback Machine), pristupljeno 16. siječnja 2018.
- ↑ Popis dobitnika i pohvaljenih za 2014. godinu dobiven od Bogdana Bošnjaka, voditelja Gradske knjižinice i čitaonice Ivana Belostenca Ozalj, 17. siječnja 2018.
- ↑ REZULTATI međunarodnog natječaja za kratku ljubavnu priču „Moje drago serce“ Ozalj 2015., Gradska knjižinica i čitaonica Ivana Belostenca Ozalj, www.gkc-ivanabelostenca.hr, objavljeno 25. travnja 2015., pristupljeno 16. siječnja 2018.
- ↑ Međunarodni natječaj za kratku ljubavnu priču „Moje drago serce“, Ozalj, 2016., Gradska knjižinica i čitaonica Ivana Belostenca Ozalj, www.gkc-ivanabelostenca.hr, objavljeno 25. travnja 2016., pristupljeno 16. siječnja 2018.
- ↑ Kamuel Efojo je pseudonim, a autor koji se pod njime krije nije bio voljan otkriti svoj identitet
- ↑ Proglašenje dobitnika nagrade "Stjepko Težak, Gradska knjižinica i čitaonica Ivana Belostenca Ozalj, www.gkc-ivanabelostenca.hr, objavljeno 8. ožujka 2017., pristupljeno 16. siječnja 2018.
- ↑ Nataša Lusavec Colarić, Senka Čorak osvojila nagradu “Stjepko Težak” za priču “Ključonoša”, trend.com.hr, 28. travnja 2018., pristupljeno 30. siječnja 2019.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Mrežna mjesta