Negativna selekcija

Izvor: Wikipedija

Negativna selekcija je pojava koja označava sustavno svjesno biranje i pomaganje lošeg ili lošijeg kandidata na štetu dobrog ili boljeg,[1] uglavnom podrazumijevajući davanje prednosti pri zapošljavanju ili općenito napredovanju osobama čije su etičke i stručne kvalitete ispodprosječne, kako to primjerice ilustrira uzrečica: "Prvorazredni profesor bira prvorazrednog asistenta, a drugorazredni profesor bira trećerazrednog asistenta." aludirajući na nesigurnost nekvalitetnih stručnjaka, koji nastoje održati svoje pozicije protežiranjem još nekvalitetnijih kolega, za koje pretpostavljaju da ih neće moći ugroziti.

Mehanizam djelovanja[uredi | uredi kôd]

Mehanizam djelovanja negativne selekcije u kratkim crtama možda najbolje opisuju riječi prof. dr. Ive Bićanića[2] koji je kazao da u Hrvatskoj „nema klime koja bi uklanjala blefere“, te da „oni koji dokazano ne rade po pravilima struke su avanzirani“, točno zaključivši da je sve to rezultiralo stanjem u kojem je Hrvatska postala „mala neuspjela zemlja koja ubrzano klizi u propast.“

Korupcija tj. moralna pokvarenost se u pravilu temelji upravo na negativnoj selekciji, bez koje se ne bi mogla održati.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Vjerojatno najpoznatiji, arhetipski primjer negativne selekcije opisuju evanđelja (Mt 27, 21; Mt 15, 6-15; Lk 23, 13-24; Iv 18, 39-40). Riječ je o traženju naroda, izmanipuliranog od "hramske mafije",[3] da prefekt Judeje Pilat poštedi život ubojici Barabi, a da pogubi Isusa iz Nazareta koji je liječio, hranio, poučavao i uskršavao ljude.

Negativna selekcija je, kao jedan od temeljnih mehanizama korupcije uništila čak i najmoćniju državu na svijetu - Rimsko Carstvo. Posljednji rimski car, Romul Augustul je bio malodoban, baš kao i mnogi prije njega, postavljeni na svoje funkcije još u dječjoj dobi kako bi se njima moglo manipulirati.

Posljedica[uredi | uredi kôd]

Negativna selekcija za svoju posljedicu u pravilu ima uništenje, najčešće potpuno, društva ili kolektiva u kojem se provodi, čemu smo svakodnevno svjedoci. O tome na poetičan način govori na Facebooku - kao svojevrsnom bilu javnog mnijenja - u posljednje vrijeme vrlo često citirana misao glumca Žarka Lauševića: "Nije ovo loše vrijeme, nego smo loši mi. Mi smo ti kojima život prolazi voleći pogrešne, a gazeći one prave."

Uzroci[uredi | uredi kôd]

Uzroci negativne selekcije su različiti, ali negativna selekcija se tipično pojavljuje u rigidnim sustavima npr. česta je bila u bivšoj SFRJ gdje je podobnost eufemistički nazvana "politički kriteriji" bila važnija od sposobnosti, koja je politički korektno nazvana profesionalizmom:[4]

Wikicitati »Što se više ističu politički kriteriji i što su ti kriteriji djelatniji u kadrovskome mehanizmu, to manju ulogu ima profesionalizam.«
(J. Jerovšek, V. Rus, J. Županov, "Kriza, blokade i perspektive", 1986.)

Uzroci negativne selekcije u državno financiranim ili sufinanciranim ustanovama može imati prozaičniji uzrok, odljev kvalitetnih kadrova tamo gdje su plaće više - u privredu ili u inozemstvo:[5]

Wikicitati »Loš materijalni položaj znanstvenih i obrazovnih institucija destimulativno djeluje na priliv kvalitetnih kadrova. Stoga je sve prisutnija tzv. negativna selekcija«
(V. Srića, I. Družić, "Od krize do vizije: skice za jugoslavensku tehnološku utopiju", 1988.)

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. negativna selekcija, postupak oprečan selekciji koja teži za odabirom najboljega i najboljih; biranje gorih ili najgorih (goreg ili najgoreg) [ti su ljudi izišli na površinu negativnom selekcijom], pristupljeno 31. prosinca 2015.
  2. Bićanić 2015.
  3. Paternot 1997
  4. Janez Jerovšek, Veljko Rus, Josip Županov, "Kriza, blokade i perspektive", Globus, Zagreb, 1986. ISBN 86-343-0040-4, str. 14
  5. Velimir Srića, Ivo Družić, "Od krize do vizije: skice za jugoslavensku tehnološku utopiju", Privredni vjesnik, Zagreb, 1988., str. 86

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • J. Jerovšek, V. Rus, J. Županov, "Kriza, blokade i perspektive", 1986., ISBN 86-343-0040-4
  • V. Srića, I. Družić, "Od krize do vizije: skice za jugoslavensku tehnološku utopiju", 1988.
  • Bićanić 2015. - Prof. dr. Ivo Bićanić: Nema klime koja bi uklanjala blefere, Večernji list, br. 18630, Zagreb, 3. prosinca 2015., str. 7
  • Paternot 1997 - Paternot, Jacques: Tko je ubio Isusa?, Zagreb, 1997.
  • Robert Torre: Ima li života prije smrti?, Zagreb, 2018., str. 36-39
  • Prirodni odabir

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]