Nekrofilija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Klasifikacija prema MKB-10
F65.8 Drugi poremećaji spolne sklonosti, Nekrofilija
Millaisova slika Ophelia

Nekrofilija (lat. necrophilia) predstavlja uživanje u promatranju mrtvih ili njihovih dijelova, sve do seksualnih odnosa sa mrtvim tijelom. Riječ je izvedena od grčkih riječi νεκρός (nekros "mrtav") i φιλία (philia "ljubav").

Nekrofilija je teški psihološki poremećaj iz grupe parafilija gdje se primarno seksualno zadovoljstvo doživljava nad mrtvim tijelom. Nekrofil u potpunosti želi kontrolirati žrtvu. Osoba pokazuje više psihičkih simptoma kao što su paranoja, težak socijalni kontak s ljudima, nedostatak empatije. Nekrofil može godinama sakrivati svoju morbidnost povučenim životom, nedolaženjem u sukob s drugima, i odvlačenjem pažnje sa sebe.

Primjer teške morbidnosti uma je i Gary Ridgway iz Salt Lake Citya, oženjen, otac jednog djeteta ubojica i nekrofil. Priznao je ubojstvo 48 žena, a sa mnogima od njih je imao i spolne odnose. Neke žrtve je i sakrio, da bi se opet mogao kod njih vratiti. Oduševljavao se smrću, a kao mali maštao je o ubojstvu vlastite majke.

Psihoanaliza nekrofilije[uredi VE | uredi]

Prema objašnjenju Ericha Fromma, nekrofilija ne mora imati uvijek seksualne motive kao glavne, već preuzimanje totalne kontrole, osjećaj moći nad smrti i smrtnosti. Nekrofilija je totalna suprotnost biofiliji, gdje život i ljubav vlada. Prema Frommu, instinkt smrti nema biološki već uzrok u odgoju i u modernom društvu. Mehanizacija društva vodi u mehaničke pokrete i ponašanje gdje se gube vrijednosti čovjeka.

Podjela nekrofilije[uredi VE | uredi]

Podjela nekrofilije prema Jonathanu Rosmanu i Phillipu Resnicku:

Tipična nekrofilija[uredi VE | uredi]

  1. Nekrofilija/ubojstvo – ubojstvo i korištenje mrtvog tijela radi seksualnog užitka
  2. Primarna nekrofilija – već mrtvo tijelo se koristi u svrhu seksualnog zadovoljavanja
  3. Nekrofilija fantazija – fantazija i kontakt s mrtvim tijelom, ali bez seksualnog akta

Nestvarna nekrofilija[uredi VE | uredi]

uzbuđivanje na mrtvo, ali mrtvo nije objekt seksualnog akta, objekt je živo biće (sadisti).

Literatura[uredi VE | uredi]

Rosman, Jonathan P. and Resnick, Phillip J. (1989). "Sexual attraction to corpses: a psychiatric review of necrophilia,"


Happy feet 2.svg Nedovršeni članak Nekrofilija koji govori o seksualnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.