One misle da smo male (roman)

Izvor: Wikipedija

One misle da smo male, zabavno-edukativni roman za tinejdžersku populaciju koji su zajedno napisale književnica Julijana Matanović i liječnica Anka Dorić.[1] Objavljen je 2010. i osvojio više nagrada. U studenom 2017. je objavljen u Nizozemskoj.

Radnja i struktura[uredi | uredi kôd]

Roman je ispripovijedan u prvom licu jednine, i donosi obiteljsku priču 15-godišnje djevojke Matije. Ona je na pragu ulaska u svijet odraslih, a svoje nježne i sentimentalne tinejdžerske osjećaje prikriva buntom i ironijom prema odraslima. Radnja teče na dva kolosijeka. Matijini školski dani se prepliću s njenim obiteljskim životom nad koji se nadvija teška sjena kada Matijina majka oboli od raka vrata maternice.

Štivo sadrži elemente potrage i detektivske priče, koji su realizirani kroz traženje Matijinog oca. Iako se priča zbog majčine bolesti mogla pretvoriti u tragediju kakve se u stvarnom životu često i događaju, roman “One misle da smo male” završava sretno. Dijalozi su česti i duhoviti, a roman je unatoč sjeni bolesti protkan vedrom atmosferom. Priča je intrigantna i dinamična, a likovi pažljivo profilirani (ističe se lik bake Dorotee). Djelo ima originalnu kompoziciju u koju je najprije interpolirana Matijina prepiska s doktoricom Ankom Dorić, a po završetku romana čitatelj susreće i njegov “drugi dio”, znanstveno - popularni i edukativni dodatak doktorice Dorić. Dodatak obujmom čini četvrtinu knjige, a Dorić ga je napisala s ciljem poučavanja, crpeći podatke iz suvremenih i znanstveno utemeljenih izvora.

Gledana u cjelini, knjiga ima značajke vodiča koji pomaže u razumijevanju i prevenciji raka vrata maternice.[2] Čitatelju pruža jasne informacije o uzrocima i načinima sprječavanja tog oboljenja. Pokazuje složenost ljudskih odnosa, mentalnih i fizičkih, te smjera k tome da na njima prilagođen način potakne mlade na odgovorno spolno ponašanje i razvoj navike čuvanja vlastitog zdravlja.[3] Nastala je bez komercijalnih izvora financiranja. Matanović i Dorić su je pripremale u slobodno vrijeme i vlastitim sredstvima. Uredio ju je Zoran Maljković, a izdala Mozaik knjiga. Riječ je o prvom zabavno-edukativnom štivu takve vrste u Hrvatskoj, i šire.

Nagrade i izdanja[uredi | uredi kôd]

Roman je osvojio književnu nagradu “Anto Gardaš” Društva hrvatskih književnika za najbolje prozno djelo za djecu i mladež u Hrvatskoj za 2010. Osim toga, dobitnik je regionalne nagrade Mali princ, koja se svake godine dodjeljuje u okviru Manifestacije "Vezeni most" za najbolju knjigu za mlade u BiH, Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj. U prosincu 2011. mu je u Puli dodijeljena knjižna nagrada Kiklop u kategoriji Knjiga godine za djecu i mladež, a u veljači 2012. autoricama Julijani Matanović i Anki Dorić, te uredniku Mozaik knjige Zoranu Maljkoviću, dodijeljene su nagrade 'Biser mudrosti' (2012), Europske udruge raka vrata maternice - ECCA, za doprinos prevenciji raka vrata maternice.

U studenom 2011. je izašlo i zvučno izdanje romana. To je ujedno i prva zvučna knjiga što ju je Hrvatska knjižnica za slijepe snimila u daisy formatu, koji slijepim i slabovidnim osobama omogućava kretanje po stranicama, poglavljima, fusnotama te zapisivanje bilješki. Nakon pet hrvatskih izdanja, roman je u studenom 2017. izašao na nizozemskom jeziku pod naslovom "Ze denken dat we nog klein zijn",[4] u Biblioteci KLIN, Kroatische Literatuur In Nederland (Hrvatska književnost u Nizozemskoj) nastaloj u okviru projekta predstavljanja suvremene hrvatske književnosti nizozemskoj čitalačkoj publici, čiji je osnivač i voditelj Sanja Kregar.

Izvori[uredi | uredi kôd]