Patuljasti glatki kit

Izvor: Wikipedija
Pygmy Right Whale
Veličina u odnosu na čovjeka
Veličina u odnosu na čovjeka
Status zaštite

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Podrazred: Eutheria
Red: Cetacea
Podred: Mysticeti
Porodica: Neobalaenidae
Miller, 1923.
Rod: Caperea
Gray, 1864.
Vrsta: C. marginata
Dvojno ime
Caperea marginata
Gray, 1846.
Raspon
Rasprostranjenost patuljastog glatkog kita
Rasprostranjenost patuljastog glatkog kita

Patuljasti glatki kit (lat. Caperea marginata) najmanji su od svih kitova usana. Vrlo je rijedak, i o njemu se ne zna puno. Zbog određene sličnosti, ponekad ga se svrstava u porodicu glatkih kitova. No kako ukupno previše odstupa od njih, najčešće ga se izdvaja u vlastitu porodicu Neobalaenidae.

Osobine[uredi | uredi kôd]

Dužinom od najviše 6 metara i težinom do tri tone, patuljasti glatki kit neobično je malen za kita usana. Boja mu je crna do tamno plava. Sličnost s glatkim kitovima je u neproporcionalno velikoj glavi i obliku donje čeljusti koja liči na luk. S druge strane, postoje i markantne razlike: ima leđnu "masnu peraju", a u naznakama ima i kožne nabore na vratu kakve u izraženijem vidu imaju brazdeni kitovi, što je oboje tipično baš za brazdene kitove. Dok se s jedne strane čini da je on dijelom na pola puta između jedne i druge skupine, ima druge osobine koje su jedinstvene među svim kitovima. Tu spada i broj rebara. Naime, on ih ima 34, više od bilo koje vrste kitova.

Rasprostranjenost[uredi | uredi kôd]

Patuljasti glatki kit živi u umjereno hladnim vodama južne polutke. S obzirom na to da je vrlo rijedak, nije pouzdano utvđeno područje njegove rasprostranjenosti. Jedino se zna, da je viđen u vodama mora u blizini Tasmanije, Novog Zelanda, Južne Afrike i Falklandskih otoka.

Način života[uredi | uredi kôd]

Vrlo malo je poznato o njegovom načinu života. Čini se, da kao i glatki kitovi nije brz plivač. Rado živi u socijalnim skupinama. U jednom slučaju opažena je skupina od osam patuljastih glatkih kitova. Hrana su mu sitni plankton koji se uhvati u njegove usi.

Ostalo[uredi | uredi kôd]

Na južne obale Australije, Tasmanije i Južne Afrike najčešće u proljeće more naplavi lešine ovih kitova. To su glavni izvori znanja o ovim kitovima. Na otvorenom moru, ovu vrstu se vrlo rijetko vidi. Kako nikad nisu bili lovljeni, pretpostavlja se, da vrsta nikada nije bila učestala.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • M. Carwardine: Wale und Delfine. Delius Klasing, 1996 (hochwertiger Führer)
  • Ralf Kiefner: Wale und Delfine weltweit. Jahr Top Special Verlag, 2002 (Führer der Zeitschrift "tauchen", sehr detailliert)
  • J. Niethammer, F. Krapp (Hrsg): Handbuch der Säugetiere Europas. Band 6: Meeressäuger, Tel 1A: Wale und Delphine 1. AULA-Verlag, Wiesbaden 1994 (sehr detailliertes Fachbuch)
  • R. R. Reeves, B. S. Stewart, P. J. Clapham, J. A. Powell: See Mammals of the World - a complete Guide to Whales, Dolphins, Seals, Sea Lions and Sea Cows. A&C Black, 2002, ISBN 0-7136-6334-0 (Führer mit zahlreichen Bildern)
  • M. Würtz, N. Repetto: Underwater world: Dolphins and Whales. White Star Guides, 2003, ISBN 88-8095-943-3

Drugi projekti[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Patuljasi glatki kit
Wikivrste imaju podatke o taksonu Patuljasnom glatkom kitu