Piazza Navona

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Caspar van Wittel, Piazza Navona 1699. god.

Piazza Navona (Trg Navona) je barokni gradski trg u Rimu (Italija) kojeg je dizajnirao Bernini tako da je zadržao oblik starorimskog hipodroma koji se nalazio na tom mjestu.

Povijest nastanka trga[uredi VE | uredi]

Antički stadion[uredi VE | uredi]

Ostatci nekadašnjeg Domicijanovog stadiona ispod današnje Piazza Navona, vidljivi iz ulice Zanardelli
Piazza Navona, pogled sa sjeverne strane trga
Grafički list iz 1613. sa crtežom Domicijanovog stadiona
Plan trga:
1 - S. Agnese in Agone
2 - Palazzo Pamphilj
3 - Pasquino
4 - Palazzo Braschi
5 - Palazzo Lancelotti-Torres
6 - Nostra Signora del Sacro Cuore
7 - Fontana četiri rijeke

Trg je nastao na prostoru gdje se za antičkog Rima nalazio Domicijanov stadion, izgrađen 85. godine od cara Domicijana, restauriran od cara Aleksandra Severa (222. - 235.). [1] Taj stadion bio je 276 metara dug, a 54 širok i mogao je primiti 30.000 gledatelja. Stari Rimljani dolazili su na stadion gledati agones (latinski jezik: igre), zbog tog su stadion radije zvali Circus Agonalis (negoli službeno Domicijanov stadion). Predpostavlja se da se vremenom od agone došlo do navone te kasnije do današnjeg imena trga navona.

Trg za srednjeg vijeka[uredi VE | uredi]

Za ranog srednjeg vijeka, stadion je postupno pretvaran u stambeni prostor, a teren je korišten za konjske utrke. Već od 7. stoljeća trg je postao kultno mjesto, jer je tu prema legendi pogubljena ranokršćanska mučenica sv. Agneza. Kao javni gradski prostor - trg oformljen je u posljednjim godinama 15. stoljeća, kad je odlukom pape Siksta IV. tu prebačena gradska tržnica, koja je prije bila na Campidogliu.

Barokni trg, ogledalo moći obitelji Pamphilj[uredi VE | uredi]

Piazza Navona je današnji oblik dobila za baroka ponajviše zbog pape Inocenta X. iz moćne kardinalske obitelji Pamphilj, koja je nastavila sa izgradnjom i uljepšavanjem trga natječući se tako sa suparničkim obiteljima Barberini i Farnese. On predstavlja jednu od najljepših cjelina tog umjetničkog i arhitektonskog stila u Rimu i na svijetu. Trg je galerija lijepih skulptura i još ljepših arhitektonskih kreacija, izgleda poput unutrašnjosti nekog velikog kazališta. Na sredini trga nalazi se znamenita Fontana dei Quattro Fiumi (Fontana četiri rijeke) iz 1651. djelo arhitekta i kipara Gian Lorenza Berninija, nasuprot njoj je Sant'Agnese in Agone (sv. Agneza iz Agonea) djelo arhitekata; Francesca Borrominija i Girolama Rainaldija, pored nje je Palača Pamphilj također rad Rainaldija[2], sa lijepim freskama Pietra da Cortonea u unutrašnjosti.

Fontana četiri rijeke sa egipatskim obeliskom na sredini Piazza Navona

Na Piazzi Navona nalaze se još dvije velike fontane: na južnom dijelu trga nalazi se Fontana del Moro s velikim bazenom i skulpturama četiri Tritona rad kipara Giacoma della Porte (1575.), toj kiparskoj grupi je 1673., Bernini pridodao svoj kip maora, ili afrikanca koji se hrve s dupinom. Na sjevernoj strani trga nalazi se Neptunova fontana (1574.) rad Giacoma della Porte. Toj fontani je naknadno 1878. pridodan kip Neptuna (djelo Antonija Della Bitta), da bi ova fontana bila jednaka u omjerima sa Fontanom del Moro na južnoj strani trga.
Na jugozapadnom kraju trga nalazi se antički rimski kip Pasquina, kojeg je tu dao postaviti kardinal Oliviero Carafa 1501., a na koju su se Rimljani vremenom naučili postavljati paskvile (satirične parodije na vlast i vlastodršce).

Tijekom svoje duge povijesti, trg je bio mjesto na kojem su se odigravale kazališne i ine druge predstave i pučke veselice, igre i zabave. Između 1652. do 1866., ta praksa je potisnuta u drugi plan, a namjesto toga je svake subote i nedjelje u kolovozu trg bio mjesto velikih proslava rimske kardinalske obitelji Pamphilj. Trg je popločen tek u 19. st. (tad mu je podignuta razina), a tržnica je premještena 1869. na obližnji trg Campo de' Fiori. Ali se tradicionalni Božićni sajam i nadalje odvija na Piazza Navona.

Najznačajniji spomenici na Piazza Navona su:

  • Palazzo Lancellotti (nekoć Palača Torres) - podignuta 1552. od Pirra Logorija[3]
  • Palazzo Braschi (Muzej Rima) palača s kraja 18. st.
  • Palazzo Pamphilj, podignuta između 1644. - 1650. od strane arhitekta Girolama Rainaldija.
  • Palazzo Tuccimei (nekoć Palača Cupis Ornani)- podignuta u drugoj polovici 16. st.
  • Crkva Nostra Signora del Sacro Cuore
  • Crkva Sant'Agnese in Agone, djelo Girolama Rainaldija (1570.-1655.) i Francesca Borrominija (1653.-1657.)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Leland M. Roth: Understanding Architecture: Its Elements, History and Meaning, Westview Press, 1993. Boulder, str. 233, isbn=0-06-430158-3
  2. Ludovico Pratesi: Palazzi e Cortili di Roma. Editori Anthropos, Roma 1988., str. 163
  3. Ludovico Pratesi: Palazzi e Cortili di Roma. Editori Anthropos, Roma 1988., str. 62

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]