Planinski ćuk

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Planinski ćuk
Aegolius-funereus-001.jpg
Status zaštite

Status iucn3.1 LC.svg

Status zaštite: Smanjeni rizik (lc)

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Aves
Red: Strigiformes
Porodica: Strigidae
Rod: Aegolius
Vrsta: A. funereus
Dvojno ime
Aegolius funereus
(Linnaeus, 1758)
Područje života
Podvrste

Aegolius funereus beickianus
Aegolius funereus caucasicus
Aegolius funereus funereus
Aegolius funereus magnus
Aegolius funereus pallens
Aegolius funereus richardsoni
Aegolius funereus sibiricus

Sinonimi
mrtvačka sovica
ćuk batoglavac

Planinski ćuk, batoglavi ćuk[1] ćuk batoglavac ili mrtvačka sovica (lat. Aegolius funereus) je mala sova. Obitava u gustim crnogoričnim šumama sjevera Euroazije i Sjeverne Amerike, ali i planinskim lancima, kao što su Alpe i Stjenjak. Najčešće živi 16 godina[2].

Izgled[uredi VE | uredi]

Tijelo ove ptice je dugo 20-30 centimetara. Raspon krila je 53-60 cm. Mužjaci i ženke se razlikuju samo po težini, mužjaci su teški 90-113 grama, a ženke 126-194 grama. Ženke su krupnije od mužjaka. Boja ovih ptica varira, jedne su sivkaste, a druge crvenkasto-smeđe boje. Gornji dio tijela je smeđe boje, a na ramenima se nalaze bijele mrlje. Donji dio tijela je bjelkast i prošaran smeđim prugama. Glava je prilično velika, a lice je bijelo. Očne šarenice su žute boje, a područje ispod očiju je tamno. Ova sova uvijek ima "iznenađen" pogled. Rep joj je kratak, smeđe je boje i ima 4-5 bijelih pregrada u obliku križa. Noge i stopala su prekriveni bijelim perjem.

Stanište[uredi VE | uredi]

Kao stanište planinskom ćuku najčešće služe šume jele, smreke, bukve, ali ponekad i borova. Neprijatelji ove ptice su kuna zlatica, šumska sova i ušara. Njihova prisutnost često može dovesti do nemogućnosti razmnožavanja. Planinski ćuk uglavnom izbjegava neprijatelje. Nije društven, uglavnom vrijeme provodi sam.

Prehrana[uredi VE | uredi]

Prehrana planinskog ćuka se sastoji isključivo od životinja. Plijen su mu najčešće manji sisavci, a u manjoj mjeri jedu kukce i neke manje ptice, kao što su drozdovi i voluharice. Svoj plijen uglavnom lovi noću, ali je na sjeveru često prisiljena loviti danju zbog toga što su noći kratke u ljetnim mjesecima[3]. Plijen pronalazi osjetilom sluha, može prepoznati miševe i pod raslinjem i snijegom[4].

Razmnožavanje[uredi VE | uredi]

Sezona parenja je uglavnom traje od sredine ožujka do srpnja[5]. Mužjak ženku privlači pjesmom. Ženka u tri rupe postavlja dva do sedam bijelih jaja. Inkubacija traje 28-29 dana. Oba roditelja inkubiraju jaja, ali većinu inkubacije vrši ženka. Ženka i mužjak stavljaju hranu u gnijezdo. Mladi ptići su čokoladno smeđe boje[6]. Oči im se otvaraju nakon 10 dana. Nauče letjeti tri tjedna nakon što se izlegnu, a gnijezdo napuštaju nakon 4-6 tjedana. Potpuno odrastu nakon godinu dana.

Glasanje[uredi VE | uredi]

Identični pjev planinskog ćuka lako može identificirati tu nedostižnu pticu. Najčešća fraza je "oo-oo-oo-oo-oo-oo" koja je glasna i brza, te traje 2-3 sekunde[7]. Glasnoća joj se pojačava na kraju. Pjesma ove ptice se čuje i na 2000 m udaljenosti, te podsjeća na zvuk okarine. Najčešće se čuje za vrijeme sezone parenja, u travnju i svibnju.


Izvori[uredi VE | uredi]