Planinski ćuk
| Planinski ćuk | ||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
 |
||||||||||||||
| Status zaštite | ||||||||||||||
 Status zaštite: Smanjeni rizik (lc) |
||||||||||||||
| Sistematika | ||||||||||||||
|
||||||||||||||
|
|
||||||||||||||
| Aegolius funereus (Linnaeus, 1758) |
||||||||||||||
| Područje života | ||||||||||||||
|
|
||||||||||||||
|
Aegolius funereus beickianus |
||||||||||||||
| Sinonimi | ||||||||||||||
| mrtvačka sovica ćuk batoglavac |
Planinski ćuk, batoglavi ćuk[1] ćuk batoglavac ili mrtvačka sovica (lat. Aegolius funereus) je mala sova. Obitava u gustim crnogoričnim šumama sjevera Euroazije i Sjeverne Amerike, ali i planinskim lancima, kao što su Alpe i Stjenjak. Najčešće živi 16 godina[2].
Sadržaj |
Izgled[uredi]
Tijelo ove ptice je dugo 20-30 centimetara. Raspon krila je 53-60 cm. Mužjaci i ženke se razlikuju samo po težini, mužjaci su teški 90-113 grama, a ženke 126-194 grama. Ženke su krupnije od mužjaka. Boja ovih ptica varira, jedne su sivkaste, a druge crvenkasto-smeđe boje. Gornji dio tijela je smeđe boje, a na ramenima se nalaze bijele mrlje. Donji dio tijela je bjelkast i prošaran smeđim prugama. Glava je prilično velika, a lice je bijelo. Očne šarenice su žute boje, a područje ispod očiju je tamno. Ova sova uvijek ima "iznenađen" pogled. Rep joj je kratak, smeđe je boje i ima 4-5 bijelih pregrada u obliku križa. Noge i stopala su prekriveni bijelim perjem.
Stanište[uredi]
Kao stanište planinskom ćuku najčešće služe šume jele, smreke, bukve, ali ponekad i borova. Neprijatelji ove ptice su kuna zlatica, šumska sova i ušara. Njihova prisutnost često može dovesti do nemogućnosti razmnožavanja. Planinski ćuk uglavnom izbjegava neprijatelje. Nije društven, uglavnom vrijeme provodi sam.
Prehrana[uredi]
Prehrana planinskog ćuka se sastoji isključivo od životinja. Plijen su mu najčešće manji sisavci, a u manjoj mjeri jedu kukce i neke manje ptice, kao što su drozdovi i voluharice. Svoj plijen uglavnom lovi noću, ali je na sjeveru često prisiljena loviti danju zbog toga što su noći kratke u ljetnim mjesecima[3]. Plijen pronalazi osjetilom sluha, može prepoznati miševe i pod raslinjem i snijegom[4].
Razmnožavanje[uredi]
Sezona parenja je uglavnom traje od sredine ožujka do srpnja[5]. Mužjak ženku privlači pjesmom. Ženka u tri rupe postavlja dva do sedam bijelih jaja. Inkubacija traje 28-29 dana. Oba roditelja inkubiraju jaja, ali većinu inkubacije vrši ženka. Ženka i mužjak stavljaju hranu u gnijezdo. Mladi ptići su čokoladno smeđe boje[6]. Oči im se otvaraju nakon 10 dana. Nauče letjeti tri tjedna nakon što se izlegnu, a gnijezdo napuštaju nakon 4-6 tjedana. Potpuno odrastu nakon godinu dana.
Glasanje[uredi]
Identični pjev planinskog ćuka lako može identificirati tu nedostižnu pticu. Najčešća fraza je "oo-oo-oo-oo-oo-oo" koja je glasna i brza, te traje 2-3 sekunde[7]. Glasnoća joj se pojačava na kraju. Pjesma ove ptice se čuje i na 2000 m udaljenosti, te podsjeća na zvuk okarine. Najčešće se čuje za vrijeme sezone parenja, u travnju i svibnju.
Izvori[uredi]
- ↑ Hrvatska opća enciklopedija, Leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb 2000. ISBN 953-6036-32-0
- ↑ http://www.owling.com/Boreal_nh.htm
- ↑ http://www.peregrinefund.org/Explore_Raptors/owls/boreal.html
- ↑ http://www.allaboutbirds.org/guide/Boreal_Owl/lifehistory
- ↑ http://www.owls.org/Species/aegolius/tengmalms_owl.htm
- ↑ http://www.avianweb.com/tengmalmsowls.html
- ↑ http://www.50birds.com/BPBorealOwl.htm
