Putopis (Egerija)
Putopis (lat. Itinerarium), poznat i kao Egerijin spis, ranokršćanski je nepotpuno, u ulomcima očuvan spis putopisna sadržaja (itinerar), a zapravo skup pisama poslanih iz Svete Zemlje stanovite hodočasnice Egerije s kraja IV. stoljeća, koji opisuje onovremeno bogoslužje Katoličke Crkve u Jeruzalemu.[1] Najveći dio istraživača smatra kako je Egerija opisala hodočašće poduzeto od 381. do 384. godine.[2]
Na hrvatski jezik preveo ga je fra Marijan Mandac.[1]
Egerija[uredi | uredi kôd]
Postoje nejasnoće oko Egerijina imena, podrijetla, identiteta, naobrazbe te društvenoga položaja.[1]
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Babić, M. 1999. Egerija. 'Putopis'. Služba Božja. Makarska.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c Veliki tjedan u Egerijinom „Putopisu“ (I) ika.hkm.hr. Informativna katolička agencija. Objavljeno 21. ožujka 2024.
- ↑ Babić 1999, str. 15.
Nedovršeni članak Putopis (Egerija) koji govori o kršćanstvu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
Nedovršeni članak Putopis (Egerija) koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.