Reformski judaizam

Unutrašnjost Kongregacije Emanu-El u New Yorku, najveće reformske sinagoge na svijetu.

Reformski judaizam (također poznat kao liberalni judaizam ili progresivni judaizam) jedna je od glavnih židovskih denominacija, koja naglašava evoluirajuću prirodu vjere, superiornost njenih etičkih aspekata nad ceremonijalnim i vjerovanje u neprekidno otkrivenje, usko isprepleteno s ljudskim razumom i intelektom, i nije usredsređeno na teofaniju na Sinajskoj gori.

Liberalni pravac judaizma je karakteriziran manjim naglaskom na obrednom, smatrajući židovski zakon neobavezujućim i pojedinačnog Židova kao autonomnog, te otvorenošću prema vanjskim utjecajima i progresivnim vrijednostima. Porijeklo reformskoga judaizma leži u Njemačkoj 19. stoljeća, gdje su rane principe formulirali rabin Abraham Geiger i njegovi suradnici. Pokret je od 1970-ih usvojio politiku uključivosti i prihvaćanja, pozivajući što više članova da sudjeluju u svojim zajednicama. On se poistovjećuje s progresivnim političkim i društvenim programima, uglavnom pod tradicionalnom židovskom agendom Tikun Olama, ili „Popravka svijeta”. Tikun Olam je središnji moto reformskoga judaizma, a djelovanje u njegovim okvirima, jedan je od glavnih kanala kojim sljedbenici mogu iskazati svoju pripadnost. Najveće središte pokreta danas je u Sjevernoj Americi.

Različite regionalne grane koje dijele ova vjerovanja, uključujuću: američku Uniju za reformski judaizam (URJ), Pokret za reformski judaizam (MRJ) i Liberalni judaizam u V. Britaniji, te Izraelski pokret za reformski i napredni judaizam. Sve su ujedinjene u međunarodnoj Svjetskoj uniji za napredni judaizam. Procjenjuje se da predstavlja najmanje 1,8 milijuna ljudi u 50 zemalja: blizu milijun registriranih odraslih pripadnika, kao i gotovo isto toliko neregistriranih pojedinaca koji se identificiraju s ovom denominacijom. To ga čini drugom po veličini židovskom denominacijom u svijetu, nakon ortodoksnoga judaizma, a prije konzervativnoga judaizma.