Sabinjani

Izvor: Wikipedija
Položaj Sabinjana u odnosu na ostale narode

Sabinjani (Sabini) drevni narod srednje Italije, pripadao je Oskičko-umbrijskoj skupini italskih naroda. U užoj su vezi s ranim Rimom.[1]

Živjeli su u planinskom kraju istočno od rijeke Tiber, sjeverno od Latina i Ekva te južno od Umbra i Picenta. Sabinjani su vjerojatno govorili oskičkim jezikom, glavnim jezikom središnje Italije, i pripadali Sabelijskoj grupi italskih naroda. Vrlo dobro su bili poznati po svojim vjerskim obredima, koji su imali utjecaj na brojne rimske običaje. Moguće je da pripadaju matičnoj grupi Samnita.

Legendarna je priča o otmici Sabinjanki, koju su počinili sljedbenici prvog rimskog kralja Romula. Vjeruje se da su se Sabinjani naselili na brežuljcima Kvirinalu i Eskvilinu i naknadno se spojili s drugim narodima na brežuljku Palatin kako bi oformili Rim. Sabinjane je pokorio rimski general Manije Kurije Dentat 290. godine p.K., a 268. p.K. su im dodijeljena sva rimska građanska prava.

Rimljani sabinjanskog podrijetla[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Sabinjani, enciklopedija.hr, pristupljeno 28. prosinca 2017.