Sakrament

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Sedam svetih sakramenata)
Skoči na: orijentacija, traži
Rogier van der Weyden: Sedam svetih sakramenata

Sakrament je osjetni i djelotvorni znak milosti u kršćanstvu.[1] Sakramente je ustanovio Isus Krist i povjerio Crkvi. Redovito ih dijele biskupi i svećenici, u iznimnim slučajevima sakramente krštenja i pričesti mogu podijeliti i vjernici. Slavljenjem sakramenata Crkva ispovijeda i učvršćuje vjeru. Sakramentalna milost je Božji dar prilikom sakramenata, koja pomaže vjernicima u duhovnom životu.

Sakramenati u kršćanskim konfesijama[uredi VE | uredi]

Katoličanstvo i pravoslavlje imaju sedam svetih sakramenata:

  1. Krštenje (krst)
  2. Pomirenje (sakrament ispovijedi, ispovijed, pokora)
  3. Euharistija (sveta Pričest)
  4. Potvrda (krizma)
  5. Ženidba
  6. Sveti red
  7. Bolesničko pomazanje

Protestantske konfesije razlikuju se po priznavanju sakramenata. U najvećoj mjeri imaju samo krštenje i svetu Pričest, kao sakramente navedene u evanđeljima.[2]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Katekizam Katoličke Crkve, Kompendij, Hrvatska biskupska konferencija, Verbum Split 2006.
  2. Religion Library: Protestantism, Rites and Ceremonies


Christianity symbols.svg Nedovršeni članak Sakrament koji govori o kršćanstvu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

I. POVIJEST I PRVI PO�ECI INICIJACIJE (1.-6. ST.)

A. KRŠTENJE U ŽIDOVA I POGANA 1. Židovsko krštenje prozelita U Starom su zavjetu poznate odredbe o obrednoj �istoi, poglavito levita. Me- utim, obredno se pranje javlja i u obredu primanja prozelita u izabrani narod. Naime, iako Stari zavjet govori samo o obrezanju kao obredu po kojem se postaje punopravnim pripadnikom židovskoga naroda, ipak se kasnije u nekim drugim židovskim spisima javlja i obredno pranje, tzv. krštenje prozelita. Tako Mišna u svom poglavlju Jevamot opisuje kako prozelit (obraenik) ima biti opomenut o teškim progonima i kušnjama kojima su Židovi �esto podvrgnuti, zatim treba biti pou�en o zapovijedima i kaznama za njihovo neodržavanje, kao i o nagradi za one koji ustraju u vjernosti. Onda ga dva rabina obrežu. Nakon toga u njihovoj nazo�nosti kandidat pristupi obrednom pranju/krštenju. To je samokrštenje koje je veoma blisko obrednom pranju prije prinošenja žrtve. U Židova je u vrijeme helenizma krštenje prozelita dobilo na važnosti kada su i mnoge žene - koje nisu mogle biti obrezane - prihvaale židovstvo. 2. Poganska obredna pranja U poganskih naroda (Egipana, Babilonaca) voda ima zna�enje �išenja, ali i oživljavanja. Za Egipane je Nil zna�io život, on je bio ono božansko životvorno sjeme, tako da se �ak vjerovalo da onaj tko se utopi u rijeci stupa u izravnu vezu s božanstvom. U poganskim je obredima voda ina�e imala snažno religiozno zna�enje: "Ali, (rei e se) i pogani, kojima je strano svako razumijevanje duhovnog, pripisuju svojim kumirima mo s istim u�incima. Meutim, kako su njihove vode neplodne, oni sebe obmanjuju. �ak se po kupeljima u nekim obredima upuuju u tajne neke Izide ili Mitre. I same svoje bogove iznose na pranja. Štoviše, nošenjem vode unaokolo i njenim škropljenjem �iste ljetnikovce, kue, hramove i �itave gradove. Zaista se posvuda kupaju u vrijeme apolinarijevskih i peluzijskih igara. Smatraju da to �ine poradi ponovnog roenja i nekažnjavanja njihovih krivih zakletvi. Isto tako tko se od starih okaljao ubojstvom, tražio je vode koje �iste".3

3I. POVIJEST I PRVI PO�ECI INICIJACIJE (1.-6. ST.) A. KRŠTENJE U ŽIDOVA I POGANA 1. Židovsko krštenje prozelita U Starom su zavjetu poznate odredbe o obrednoj �istoi, poglavito levita. Me- utim, obredno se pranje javlja i u obredu primanja prozelita u izabrani narod. Naime, iako Stari zavjet govori samo o obrezanju kao obredu po kojem se postaje punopravnim pripadnikom židovskoga naroda, ipak se kasnije u nekim drugim židovskim spisima javlja i obredno pranje, tzv. krštenje prozelita. Tako Mišna u svom poglavlju Jevamot opisuje kako prozelit (obraenik) ima biti opomenut o teškim progonima i kušnjama kojima su Židovi �esto podvrgnuti, zatim treba biti pou�en o zapovijedima i kaznama za njihovo neodržavanje, kao i o nagradi za one koji ustraju u vjernosti. Onda ga dva rabina obrežu. Nakon toga u njihovoj nazo�nosti kandidat pristupi obrednom pranju/krštenju. To je samokrštenje koje je veoma blisko obrednom pranju prije prinošenja žrtve. U Židova je u vrijeme helenizma krštenje prozelita dobilo na važnosti kada su i mnoge žene - koje nisu mogle biti obrezane - prihvaale židovstvo. 2. Poganska obredna pranja U poganskih naroda (Egipana, Babilonaca) voda ima zna�enje �išenja, ali i oživljavanja. Za Egipane je Nil zna�io život, on je bio ono božansko životvorno sjeme, tako da se �ak vjerovalo da onaj tko se utopi u rijeci stupa u izravnu vezu s božanstvom. U poganskim je obredima voda ina�e imala snažno religiozno zna�enje: "Ali, (rei e se) i pogani, kojima je strano svako razumijevanje duhovnog, pripisuju svojim kumirima mo s istim u�incima. Meutim, kako su njihove vode neplodne, oni sebe obmanjuju. �ak se po kupeljima u nekim obredima upuuju u tajne neke Izide ili Mitre. I same svoje bogove iznose na pranja.I. POVIJEST I PRVI PO�ECI INICIJACIJE (1.-6. ST.) A. KRŠTENJE U ŽIDOVA I POGANA 1. Židovsko krštenje prozelita U Starom su zavjetu poznate odredbe o obrednoj �istoi, poglavito levita. Me- utim, obredno se pranje javlja i u obredu primanja prozelita u izabrani narod. Naime, iako Stari zavjet govori samo o obrezanju kao obredu po kojem se postaje punopravnim pripadnikom židovskoga naroda, ipak se kasnije u nekim drugim židovskim spisima javlja i obredno pranje, tzv. krštenje prozelita. Tako Mišna u svom poglavlju Jevamot opisuje kako prozelit (obraenik) ima biti opomenut o teškim progonima i kušnjama kojima su Židovi �esto podvrgnuti, zatim treba biti pou�en o zapovijedima i kaznama za njihovo neodržavanje, kao i o nagradi za one koji ustraju u vjernosti. Onda ga dva rabina obrežu. Nakon toga u njihovoj nazo�nosti kandidat pristupi obrednom pranju/krštenju. To je samokrštenje koje je veoma blisko obrednom pranju prije prinošenja žrtve. U Židova je u vrijeme helenizma krštenje prozelita dobilo na važnosti kada su i mnoge žene - koje nisu mogle biti obrezane - prihvaale židovstvo. 2. Poganska obredna pranja U poganskih naroda (Egipana, Babilonaca) voda ima zna�enje �išenja, ali i oživljavanja. Za Egipane je Nil zna�io život, on je bio ono božansko životvorno sjeme, tako da se �ak vjerovalo da onaj tko se utopi u rijeci stupa u izravnu vezu s božanstvom. U poganskim je obredima voda ina�e imala snažno religiozno zna�enje: "Ali, (rei e se) i pogani, kojima je strano svako razumijevanje duhovnog, pripisuju svojim kumirima mo s istim u�incima. Meutim, kako su njihove vode neplodne, oni sebe obmanjuju. �ak se po kupeljima u nekim obredima upuuju u tajne neke Izide ili Mitre. I same svoje bogove iznose na pranja. Štoviše, nošenjem vode unaokolo i njenim škropljenjem �iste ljetnikovce, kue, hramove i �itave gradove. Zaista se posvuda kupaju u vrijeme apolinarijevskih i peluzijskih igara. Smatraju da to �ine poradi ponovnog roenja i nekažnjavanja njihovih krivih zakletvi. Isto tako tko se od starih okaljao ubojstvom, tražio je vode koje �iste".3

3

TERTULIJAN, Spis o krstu, V,1, Kršanska sadašnjost, Zagreb 1981, 53. 

Štoviše, nošenjem vode unaokolo i njenim škropljenjem �iste ljetnikovce, kue, hramove i �itave gradove. Zaista se posvuda kupaju u vrijeme apolinarijevskih i peluzijskih igara. Smatraju da to �ine poradi ponovnog roenja i nekažnjavanja njihovih krivih zakletvi. Isto tako tko se od starih okaljao ubojstvom, tražio je vode koje �iste".3

3I. POVIJEST I PRVI PO�ECI INICIJACIJE (1.-6. ST.) A. KRŠTENJE U ŽIDOVA I POGANA 1. Židovsko krštenje prozelita U Starom su zavjetu poznate odredbe o obrednoj �istoi, poglavito levita. Me- utim, obredno se pranje javlja i u obredu primanja prozelita u izabrani narod. Naime, iako Stari zavjet govori samo o obrezanju kao obredu po kojem se postaje punopravnim pripadnikom židovskoga naroda, ipak se kasnije u nekim drugim židovskim spisima javlja i obredno pranje, tzv. krštenje prozelita. Tako Mišna u svom poglavlju Jevamot opisuje kako prozelit (obraenik) ima biti opomenut o teškim progonima i kušnjama kojima su Židovi �esto podvrgnuti, zatim treba biti pou�en o zapovijedima i kaznama za njihovo neodržavanje, kao i o nagradi za one koji ustraju u vjernosti. Onda ga dva rabina obrežu. Nakon toga u njihovoj nazo�nosti kandidat pristupi obrednom pranju/krštenju. To je samokrštenje koje je veoma blisko obrednom pranju prije prinošenja žrtve. U Židova je u vrijeme helenizma krštenje prozelita dobilo na važnosti kada su i mnoge žene - koje nisu mogle biti obrezane - prihvaale židovstvo.