Slobodna Država Kongo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Slobodna Država Kongo
État indépendant du Congo
Flag of Congo Free State.svg
1885.1908. Flag of Congo Free State.svg
Zastava Grb
Zastava Slobodne Države Kongo Grb
Himna
Travail et progrès
(Rad i razvoj)
Lokacija Slobodne Države Kongo
Slobodna Država Kongo na karti
Glavni grad Boma
Jezik/ci francuski i 200-injak manjinskih jezika.
Vlada
Vladar i vlasnik
 - 1885. — 1908. Leopold II. od Belgije
Povijest Neoimperijalizam
 - Uspostavljena 1. srpnja 1885.
 - Ukinuta 15. studenog 1908.
Površina 2.344.858 km² (905.355 mi² )
Stanovništvo
 -  16.000.000 
     Gustoća 6,8 st/km²  (17,7 st/mi² )
Vremenska zona UTC1

Slobodna Država Kongo bila je de facto privatni posjed pod kontrolom Leopolda II. od Belgije koji se je koristio radi eksploatacije resursa (guma, bakar i drugi minerali).[1] Ova para-država postojala je od 1885. do 1908. na području današnjeg Konga. To područje bilo je 76 puta veće od Belgije.

1874. britanski istraživač Henry Morton Stanley vratio se u Europu te privukao pozornost svojim izvještajima o bogatstvima kraj rijeke Kongo.[2] Berlinska konferencija 1884. utvrdila je sfere interesa kolonijalnih carstva u Africi a Leopold II. je dobio područje Konga na svoje raspolaganje. Leopold II. potrošio je ogromnih 20 milijuna franaka od 1885. do 1890. kako bi istjerao arapske robovlasnike i dobio kontrolu nad Kongom, tako da je u želji za profitom koji će nadoknaditi njegove gubitke krenuo u neumoljivo cijeđenje tog područja od bogatstva.[3]

Zbog iznimno brutalnog postupanja Belgijanaca sa domorodcima i otvorene pljačke zemlje, Slobodna Država Kongo stekla je negativnu reputaciju diljem svijeta[4] te ju je 1908. ukinula i pripojila Belgija.[5]

Masovni gubitak života nadahnuli su Josepha Conrada prilikom pisanja romana "Srce tame". Winston Churchill i Mark Twain bili su neki od najznamenitijih kritičara ovakvog kolonijalnog iskorištavanja. Eksploatacija gume i slonovače u Kongu se zasnivala na prislinom radu što je za posljedicu imalo smrt milijuna radnika u 20 godina. Radnici koji nisu ispunili zadane kvote gume su kažnjavani sakaćenjem, teroriziranjem, paljenjem sela i ubojstvom. Frederic Wertham procjenjuje da je populacija Konga spala sa 30 na 8.5 milijuna žitelja u tom razdoblju.[6] Adam Hochschild ne karakterizira te smrti kao rezultat namjerne politike genocida, nego više kao rezultat brutalnog sustava prisilnog rada. Broj poginulih tijekom tog razdoblja je nepoznat, no procjene sežu od 5.000.000[7] do 10.000.000 žrtava.[8]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Russell Schimmer. Belgian Congo - Colonial Genocides. Yale University. pristupljeno 21-06-2011
  2. Congo: History of a troubled land. CNN (17-01-2001). pristupljeno 21-06-2011
  3. King Leopold II and the Belgian Congo. BBC (9-08-2005). pristupljeno 21-06-2011
  4. Slavery in the Congo Free State. New York Times (21-08-1903). pristupljeno 21-06-2011
  5. Timeline: Democratic Republic of Congo. BBC News (17-05-2011). pristupljeno 21-06-2011
  6. Fredric Wertham A Sign For Cain : A Exploration of Human Violence (1966), Adam Hochschild King Leopold's Ghost: A Story of Greed, Terror, and Heroism in Colonial Africa (1998; new edition, 2006)
  7. Forbath, Peter. The River Congo, Harper & Row. ISBN 0-06-122490-1
  8. Isidore Ndaywel è Nziem. Histoire générale du Congo: De l'héritage ancien à la République Démocratique.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]