Speculum humanae salvationis
Speculum humanae salvationis (Zrcalo čovjekova spasenja), anonimni je srednjovjekovni popularno-teološki oslikani rukopis na latinskomu jeziku i jedno od najpopularnijih djela kasnoga srednjovjekovlja. Temelji se na egzegetskoj tipološkoj teoriji prema kojoj su događaji iz Staroga zavjeta navijestili one u Novome zavjetu. U rano doba tiskarstva tiskan je u obliku ksilografika i inkunabula.
Na hrvatski jezik prevedeno je pod nazivom Zrcalo člověčaskago spasenja, smatra se, kao rezultat boravka hrvatskih glagoljaša u Pragu tijekom 14. i 15. stoljeća, odnosno kao rezultat emauskoga razdoblja hrvatske glagoljske pismenosti.[1] Hrvatski je prijevod rađen prema češkom (Zrcadlo člověčieho spasenie), koji je objavljen u Krumlovskom zborniku te u fragmentu iz druge polovine XIV. st.[2] Hrvatski prijevod očuvan je u glagoljskomu Zborniku žakna Luke, koji je prepisivač počeo raditi za popa Grgura u Vrbniku 19. svibnja 1445. godine.[3]
Hrvatski i češki prijevodi jedini su slavenski prijevodi latinskoga izvornika, očuvana u četiristotinjak rukopisa. Nadalje, to je jedini zasad otkriveni tipološki ciklus u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti.[4]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Kramarić 2019.
- ↑ Reinhart 2000, str. 120.
- ↑ Eterović 2020, str. 261.
- ↑ Eterović 2020, str. 260.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Eterović, Ivana. 2020. Martina KRAMARIĆ, Zrcalo člověčaskago spasenja (1445.): Transkripcija, kontekst nastanka i jezičnopovijesna analiza. Slovo. 71: 260–263 (CROSBI) (Hrčak)
- Kramarić, Martina. 2019. Zrcalo člověčaskago spasenja (1445.). Transkripcija, kontekst nastanka i jezičnopovijesna analiza. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. ISBN 978-953-7967-24-6 (CROSBI)
- Reinhart, Johannes. 2000. Husova homilija na 13. nedjelju po Duhovima u hrvatskoglagoljskom prijevodu. Slovo. 50: 119-190. (Hrčak)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Speculum Humanae Salvationis |