Sputnjik 2

Izvor: Wikipedija
Sputnik 2
OrganizacijaSSSR
Glavni ugovarateljiOKB-1
Tip misijeGeo-znanosti
Satelit odZemlja
U orbiti oko~2,000
Datum lansiranja3. studenog 1957. u 02:30:00 UTC
Lansiran uz pomoćR-7/SS-6 ICBM
Trajanje misije162 dana
Pad iz orbite14. travnja 1958.
NSSDC ID1957-002A
Masa508.3 kg
Orbitalni elementi
Velika poluos7,314.2 km
Ekscentricitet orbite0.098921
Inklinacija65.33°
Orbitalni period103.7 minuta
Apoapsis1,660 km
Periapsis212 km

Sputnjik 2 (ruski: Спутник-2, u znacenju "Satelit 2") bio je drugi satelit u zemljinoj orbiti, te prvi koji je ponio životinju - psa Lajku. Lansiran je 3. studenog 1957.

Sonda je građena u obliku stošca, visokog oko 4 m, s bazom promjera 2 m. Sadrzavala je nekoliko odjeljaka za radio odašiljace, sustav telemetrije, programsku jedinicu, sustav za kontrolu temperature i regeneraciju kabine, te znanstvene isntrumente. U odvojenoj kabini bio je pas Lajka.

Biološki podaci i tehnički podaci o letjelici transmitirani su uz pomoć telemetrijskog sustava Tral D, koji je slao podatke jednom u svakoj orbiti, u trajanju od po 15 minuta.

Od znanstvenih instrumenata, sonda je sadržavala 2 fotometra koji su mjerili sunčevo zračenje (ultraljubičasto i X-zrake) i kozmičke zrake. Na sondi nije bilo kamere.

Tehnički podaci[uredi | uredi kôd]

Sputnjik 2 je lansiran na raketi ICBM R-7 (sličnoj onoj na kojoj je lansiran Sputnjik 1), u orbitu 212 x 1660 km s periodom od 103.7 minuta.

Nakon ulaska u orbiti, vrh letjelice je uspješno odbačen, no jezgra bloka A se nije odvojila kako je bilo planirano. Ovo je onemogućilo termalnu komtrolu sustava, a kasnije otpadanje dijela toplinske izloacije podiglo je temperaturu na oko 40 °C. Vjeruje se da je zbog toga Lajka živjela samo nekoliko sati, umjesto predviđenih 10 dana.

Nakon 158 dana u orbiti, 14. travnja 1958., Sputnjik 2 je ušao u atmosferu

Lajka[uredi | uredi kôd]

Psić Lajka, lansiran u Sputnjiku 2, bio je prvo živo biće koje je poslano u Zemljinu orbitu.

Sputnjik 2 i Van Allenovi pojasevi[uredi | uredi kôd]

Sputnjik 2 otkrio je zemljin vanjski pojas zračenja iznad sjevernog ledenog pojasa , no važnost otkrića nije odmah prepoznata. Australijski znanstvenik Harry Messel uhvatio je signale s letjelice, no Sovjeti mu nisu htjeli poslati kod a Australci nisu htjeli poslati podatke s letjelice. Tijekom misije Sputnjik 3, suradnja je ostvarena, a rezultati su potvrdili otkrića Van Allenovih pojaseva, koje su Amerikanci već bili otkrili uz pomoć svojih satelita Explorer 1, 3 i 4.