Stoicizam
Stoicizam je antička filozofska škola koja djeluje od 4. st.pr.Kr. - 2. st. po. Kr., a dijeli se na staru, srednju i novu stoičku školu.
Osnivač ovoga pravca je Zenon (nije elejac), a ostali predstavnici su: Hrizip, Seneka, Epiktet (koji je bio rob) i car Marko Aurelije.
Stoici dijele filozofiju na: logiku, fiziku, i etiku. Tvrdili su da svijetom vlada logos (svjetski um, sudbina) i zbog toga je sve nužno određeno. Centralni problem kojim se bave je etika.
Osnovni moto stoika je:" Život u skladu s prirodom". Mudar čovjek živi u skladu s prirodom i vlastitim razumom, jer tako postiže mir duše. Najznačajnije vrline su: razumnost, pravednost i umjerenost.
Starogrčki Stoici vjerovali su da svijetom vlada mnoštvo bogova, ali su i vjerovali da postoji "um" koji vlada, a nazivali su ga "Logos", za njih je bio stvaralačka vatra i držali su da ta sila proizvodi razna bića, prožima i oblikuje svaku, čak i ljudsku narav.
Još jedna poznata stoička izreka je:" Blažen je onaj koji se zadovoljava onim što ima".
