Stoicizam

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Stoicizam je antička filozofska škola koja djeluje od 4. st.pr.Kr. - 2. st. po. Kr., a dijeli se na staru, srednju i novu stoičku školu.

Osnivač ovoga pravca je Zenon (nije elejac), a ostali predstavnici su: Hrizip, Seneka, Epiktet (koji je bio rob) i car Marko Aurelije.

Stoici dijele filozofiju na: logiku, fiziku, i etiku. Tvrdili su da svijetom vlada logos (svjetski um, sudbina) i zbog toga je sve nužno određeno. Centralni problem kojim se bave je etika.

Osnovni moto stoika je:" Život u skladu s prirodom". Mudar čovjek živi u skladu s prirodom i vlastitim razumom, jer tako postiže mir duše. Najznačajnije vrline su: razumnost, pravednost i umjerenost.

Starogrčki Stoici vjerovali su u više bogova, ali u isto vrijeme su, slično istodobnim starim Židovima, kategorično odbacili da je Bog nalik čovjeku bilo u obliku bilo u naravi. Boga su zamišljali kao uzor savršenstva te su vjerovali da postoji "um" koji vlada, a nazivali su ga "Logos", za njih je bio stvaralačka vatra i držali su da ta sila proizvodi razna bića, prožima i oblikuje svaku, čak i ljudsku narav.

Još jedna poznata stoička izreka je:" Blažen je onaj koji se zadovoljava onim što ima".

Relevantni članci[uredi VE | uredi]