Termičko bojenje metala

Termičko bojenje metala razmjerno je jednostavan postupak kojim se u principu na površini metala dobivaju interferencijske boje .Boje su zavisne o temperaturi na koju metal zagrijemo.Najpoznatiji primjer su termički dobivene boje na čeliku,od kojih se najčešće koristi bojenje u plavu boju.Osim na čeliku termički se dobivene boje mogu dobiti i na bakru i njegovim slitinama,niklu,kromu,te titaniju i tantalu.

U termičko bojenje možemo ubrojiti i postupke dobivanja smeđe ili crne boje postupnim zagrijavanjem na 300 - 400 C lanenim uljem premazanih predmeta od bakra(tkz email brun) ili čelika.

Također u ove postupka ubrajamo i Bower-Barf postupak,te njemu srodne postupke,u ovom se postupku čelik grije na 800 C te ga se izlaže djelovanju jako zagrijane vodene pare.^[1]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Termičko je bojenje najvjerojatnije najstariji postupak bojenja predmeta od metala.^[2]

Temperature zagrijavanja potrebne za termičko bojenje čelika,nehrđajućeg čelika, titanija te bakra i njegovih slitina[uredi | uredi kôd]

Termičko bojenje željeza i čelika

žuta/228 C smeđa/254 C purpurno crvena/265 C svijetlo plava/264 C tamno plava/293 C

Termičko bojenje nehrđajućeg čelika

svijetlo žuta/290 C smeđa/390 C purpurna/450 C plava/540 C tamno plava/600 C^[3]

Termičko bojenje titanija

svijetlo žuta/371 C purpurna/412 C plava /440 C svijetlo zelena/510 C smeđe siva/635 C

Termičko bojenje bakra i njegovih slitina

U slučaju bakra i njegovih slitina zagrijavanjem na temperaturu od 161-341 C prvo nastaju razne interferencijske boje( redom svijetlo smeđe- narančastacrvenosmeđe- narančasta poput ruže- crveno narančasta- poput ruže crvena- poput ruže crvenoljubičasta- crvenoljubičastoplava -ljubičasto bijela- čelično bijela -žuto bijela- poput mjedi žuta- tamno žuta- mesnato crvena -ružičasto plava -plavo zelena ) a na višim temperaturama (od 600 C naviše ) crvena i crna.^[4]

Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]

Krämer, O.P. ,Jelinek, T.W. Rezepte für die Metallfärbung. Verfahren für die chemische Metallfärbung und farbige Metallschichten: Mit Rezepturen und Anleitungen für die Praxis,Saulgau 2007.

Izvori[uredi | uredi kôd]

↑ Silman,H. Chemical and electroplated finishes,London 1948,str.160
↑ Fishlock,D. Metal Colouring,Teddington 1962.,str. 64
↑ https://www.bssa.org.uk/topics.php?article=140 Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. siječnja 2018. (Wayback Machine) Pristupljeno 30.01.2018.
↑ Budija,G. ZBIRKA RECEPTURA ZA KEMIJSKO , ELEKTROKEMIJSKO I TERMIČKO BOJENJE METALA TE DOBIVANJE METALNIH PREVLAKA URONJAVANJEM, UTRLJAVANJEM, KONTAKTNIM TALOŽENJEM I ELEKTROLITSKIM PUTEM,Zagreb 2011

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

[1] Silman,H. Chemical and electroplated finishes,London 1948,str.160

[2] Fishlock,D. Metal Colouring,Teddington 1962.,str. 64

[3] ttps://www.bssa.org.uk/topics.php?article=140 Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. siječnja 2018. (Wayback Machine) Pristupljeno 30.01.2018.

[4] Budija,G. ZBIRKA RECEPTURA ZA KEMIJSKO , ELEKTROKEMIJSKO I TERMIČKO BOJENJE METALA TE DOBIVANJE METALNIH PREVLAKA URONJAVANJEM, UTRLJAVANJEM, KONTAKTNIM TALOŽENJEM I ELEKTROLITSKIM PUTEM,Zagreb 2011

[1]

[2]

[3]

[4]