Standardni jezik

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Standardni jezik kodificiran je oblik jezika. Pojam se često miješa s pojmom književnog ili literarnog jezika, npr. rus. literaturnyj jazyk, njem. Literatursprache ili franc. langue littéraire što nije ispravno iz dva razloga:

  • u književnosti se ne upotrebljava samo standardni jezik, rabi se i razgovorni jezik, žargoni i slično.
  • standardni jezik nije u uporabi samo u književnosti, nego također i u znanosti, medijima.[1]

Karakteristike standardnog jezika[uredi VE | uredi]

  • Kodificirana gramatika - propisuje oblik govorne komunikacije
  • Kodificiran pravopis - propisuje oblik pisane komunikacije
  • Propisan leksikon (rječnik) - propisuje riječi koje su u duhu dotičnog jezika

Strogost normi[uredi VE | uredi]

Nije svaki jezik normiran jednako strogo, odnosno s jednakim zahtjevima.

Normirani/standardni jezici su npr:

Slabo normirani:

Dvije jezične norme:

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Dalibor Brozović, Standardni jezik, Matica hrvatska, Zagreb, 1970., str. 15