Standardni jezik

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Standardni jezik je nadregionalni jezik svih slojeva društva.[1] Nadregionalnost je njegovo osnovno svojstvo i glavni motiv njegova nastanka.[2] Svojom nadregionalnošću standardni jezik se razlikuje od dijalekata, koji su regionalni jezici. A svojstvom da obuhvaća sve slojeve društva standardni jezik se razlikuje od sociolekata, koji su jezici pojedinih slojeva društva. To znači da standardni jezik ima šire područje prostiranja od dijalekata i od sociolekata. Zato se u definicijama standardnog jezika navodi da on natkriljuje dijalekte i sociolekte.[3] Standardni jezici mogu biti monocentrični, kakav je japanski, ruski ili islandski, a mogu biti i policentrični, kad različite nacije govore svaka svoju standardnu varijantu jednog zajedničkog standardnog jezika, kakav je slučaj s engleskim jezikom, njemačkim, francuskim itd.[4]

Zašto dolazi do standardizacije jezika[uredi VE | uredi]

Između jezično različitih regija ili jezično različitih slojeva društva postoje poteškoće u komunikaciji. Kad se takve poteškoće u komunikaciji žele ukloniti, dolazi do standardizacije jezika. Tada se odabire jedan jezik za nadregionalni, i regije koje ga dotad nisu govorile i slojevi društva za koje dotad nije bio karakterističan počinju ga koristiti.[5]

Širenje standardnog jezika u svim regijama i slojevima društva, njegova implementacija, omogućeni su time što je krajem 19. stoljeća uvedeno da je on obvezan u školama. Da bi se standardni jezik lakše učio, nastajala su kodificirajuća djela (gramatike, rječnici, pravopisi) koja su opisivala njegove uporabne norme. Kodifikacija, dakle, nije izmišljanje i nametanje normi, nego „u normalnom slučaju je kodificiranje jezičnih normi zapisivanje zbroja onoga što je već prihvaćeno“.[6]

Polifunkcionalnost standardnog jezika[uredi VE | uredi]

Korištenje standardnog jezika u najraznovrsnijim područjima društvenog života, npr. u znanosti, novinarstvu, administraciji, književnosti, svakodnevnoj komunikaciji itd., pokazuje da je on naspram dijalekata i sociolekata polivalentan i polifunkcionalan. Polivalentnost se sastoji u tome da standardni jezik opslužuje sve sfere društvenog života. Polifunkcionalnost se sastoji u tome da je standardni jezik raslojen na funkcionalne stilove, a to su znanstveni, novinski, književnički, administrativni i razgovorni stil.[5]

Standardni jezik kodificiran je oblik jezika. Pojam se često miješa s pojmom književnog ili literarnog jezika, npr. rus. literaturnyj jazyk, što nije ispravno iz dva razloga:

  • u književnosti se ne upotrebljava samo standardni jezik, rabe se i dijalekti, žargoni i slično.
  • standardni jezik nije u uporabi samo u književnosti, nego također i u znanosti, administraciji, medijima.[7]

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Stedje, Astrid (2001). Deutsche Sprache gestern und heute : Einführung in Sprachgeschichte und Sprachkunde, 5. (na njemačkom), str. 222, München: Fink. ISBN 3770525140
  2. Daneš, František (1988). “Herausbildung und Reform von Standardsprachen”, Soziolinguistik: Ein internationales Handbuch zur Wissenschaft von Sprache und Gesellschaft II (na njemačkom), str. 1507, Berlin & New York: Mouton de Gruyter. ISBN 3-11-011645-6
  3. Lewandowski, Theodor (1990). Linguistisches Wörterbuch, 5. izd. (na njemačkom), str. 1096, Heidelberg & Wiesbaden: Quelle und Meyer. ISBN 3494021732
  4. Clyne, Michael G. (1992). Pluricentric Languages: Differing Norms in Different Nations (na engleskom), str. 481, Berlin & New York: Mouton de Gruyter. Pristupljeno 4. veljače 2013. ISBN 3-11-012855-1
  5. 5,0 5,1 Kordić, Snježana (2010). Jezik i nacionalizam, str. 70, 73-74, Zagreb: Durieux. Pristupljeno 7. travnja 2014. ISBN 978-953-188-311-5
  6. Hundt, Markus (2005). “Grammatikalität – Akzeptabilität – Sprachnorm. Zum Verhältnis von Korpuslinguistik und Grammatikalitätsurteilen”, Corpuslinguistik in Lexik und Grammatik (na njemačkom), str. 22, Tübingen: Stauffenburg. ISBN 3860577859
  7. Brozović, Dalibor (1970). Standardni jezik, str. 15, Zagreb: Matica hrvatska.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]