Timar
Izvor: Wikipedija
Timar (tur. od perz. tima: njegovanje, čuvanje ili od arap. timar: njegovanje bolesnika), u Osmanskom Carstvu feudalno leno koje je donosilo do 20.000 akči (srebrenjaka) godišnje. Država (odnosno sultan) kao vrhovni vlasnik zemljišta davala je timare (kao i druga veća lena) uz obvezu da timarski spahija (sahibi-timar) vrši određenu vojnu službu, da na svakih 3.000 akči (kod Vujaklije: aspri) godišnjeg prihoda daje za rat jednog konjanika i da sam ide u rat. Spahija nije imao stvarno pravo na timar (spahiluk) i nije mogao zemlju otuđiti; od nje je dobivao samo rentu. Timar je ukinut 1834. godine. Korisnik timara nazivao se i timariot.
Izvor [uredi]
- Opća enciklopedija JLZ (8 Š-Žva), Zagreb, 1982.
- Vladimir Anić, Ivo Goldstein: "Rječnik stranih riječi", Zagreb, 2002.
- Milan Vujaklija: "Leksikon stranih reči i izraza", Beograd, 1991.