Tranzicija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Tranzicija (prijelaz) je pojam kojim se označavaju tzv. tranzicijske zemlje, zemlje koje su u prijelazu iz komandnog gospodarstva u tržišno gospodarstvo, tj. iz socijalizma u parlamentarnu demokraciju.

Tranzicija iz centralnoplanskoga socijalističkoga gospodarstva na tržišno te transformiranje totalitarističke nedemokracije u demokraciju, stavljanje socijalističkih poduzeća na ravnopravni teren s novim tržišnim konkurentima te na kraju, pokušaj da se uz pomoć znanja i modernizacije premosti vijekovni civilizacijski jaz između razvijenih i nerazvijenih zemalja u relativnom kratkom vremenskom roku od jednog do nekoliko desetljeća. Proces se smatra završenim te onda kada ne uživaju specifične beneficije u oblicima javnih subvencija ili financijskih olakšica i kada se produktivnost ne može prepisivati povijesti poduzeća. Kao svjetski proces započeo je 90-ih godina 20. stoljeća, a u nekim je zemljama (kao npr. u Hrvatskoj) zastupljen sve do danas. Sami uzrok tranzicije su gospodarske krize koje su u tim socijalističkim zemljama nastupile zbog pada komunizma. U tim zemljama su tada po prvi puta provedeni demokratski izbori. Najznačajnije karakteristike same tranzicije su: sporost, skupoća, teškoće pri djelovanju samoga procesa i dramatične promjene u dva smjera:

  • što prije i što bezbolnije društvenu imovinu učiniti privatnom sa prepoznatljivim i odgovornim vlasnikom
  • uklopiti se u svjetske tokove prijelaza u postindustrijsko doba

Nažalost, u nekim zemljama te se silne krize nisu riješile, već su se samo produbile. Bivše zemlje SSSR-a zadnjih 6. godina pokazuju najizrazitije zaostavljanje u razvoju od gotovo svih zemalja Svijeta. Nasljeđe vrlo nepovoljne gospodarske i društvene strukture, ekološka zapuštenost je uzrokovalo taj zastoj u razvitku. U tim državama se najsporije privatizira i mijenja krupna industrijska proizvodnja, a bez toga nema uspješne tranzicije. Nasuprot tome, najbrže se preobražava u trgovini, ugostiteljstvu i intelektualnim uslugama. Prema podacima Svjetske banke iz 1994. godine bruto nacionalni dohodak po stanovniku (per capita) veći od 2000 $ su ostvarile 10 država od njih 28 u tranziciji, a one su redom:

Dok dobar dio tih država ostvaruje bruto nacionalni dohodak per capita među nanižima na svijetu: Tadžikistan 350 $, Albanija 360 $, Azerbejdžan 600 $, Turkmenistan 830 $, Gruzija 580 $, Kirgistan 610 $, Makedonija 790 $ i Uzbekistan 950 $. Najbitniji događaji koji se zbivaju u tim promjenama su 7 kriznih udara:

  • drastičan pad industrijske proizvodnje
  • zamiranje investicijskih ulaganja
  • sporo osvajanje novih tržišta i uključivanje u svjetske tokove robe i usluga
  • prespori dotok stranog kapitala
  • nagli porast nezaposlenosti i osiromašenje većine stanovništva
  • prespora afirmacija policentričnoga prostornoga razvoja
  • presporo rješavanje katastrofalnih ekoloških stanja.

No, izuzet svih ovih kriza, glavni problemi tranzicije su nezaposlenost radi nepovoljne radne bilance i država koja se javlja kao "Najlošiji vladar" jer je najkrupniji vlasnik i arbitrar. Države bivše članice Istočnoga bloka, još pogrdno su nazivane "Istočno od Raja", a one su redom: Estonija, Latvija, Litva, Poljska, Češka, Slovačka, Bjelorusija, Ukrajina, Moldavija, Mađarska, Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Rumunjska, Bugarska, Albanija, Makedonija, Ruska federacija, Kazastan, Gruzija, Armenija, Azerbejdžan, Turkmenistan, Uzbekistan, Tadžikistan i Kirgistan. Po mnogim stvarima su iste, ali se i po puno toga razlikuju, kao npr. brzina trajanja (tempo promjena), gospodarska orijentacija i položaj (europske i azijske zemlje u tranziciji).

Oligarhija[uredi VE | uredi]

Brojni visoki komunistički dužnosnici su tijekom pretvorbe počeli posao bespravno stećenim početni kapitalom imovine komunisticke partije. Tako su nastali brojni oligarhi ili tajkuni.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Energetska politika